NJ DER SPIEGEL-DOBRA KRIZA-18. I.

NJEMAČKA DER SPIEGEL 18. I. 1999. Dobra kriza "Unatoč propalom zahtjevu za nepovjerenje protiv povjerenstva EU, europski je parlament pobjednik u sukobu. Čak i savezni kancelar često ismijavanim zastupnicima odaje počast. Europski parlament 'može se mirno zaboraviti'. To je još prije nekoliko mjeseci bilo čvrsto uvjerenje Gerharda Schroedera. Od prošloga tjedna kancelar mora ozbiljno shvaćati zastupnike EU. Parlamentarci, ponajprije 30 pobunjenika njemačke SPD, skoro su srušili europsko povjerenstvo. Schroederovo predsjedanje Vijećem EU i prve mjesece nove euro-valute gotovo je zasjenila najveća kriza zajednice. Monika Wulf-Mathies, povjerenica EU-a i drugarica, prošle je srijede telefonski digla uzbunu u kancelarovu uredu: da se rušenje povjerenstva od parlamenta možda više ne može spriječiti, da stanje nije predvidljivo. Za prijeteću ostavku predsjednika Jacquesa Santera, Schroeder je hitno izradio plan za nuždu: u roku od 14 dana povjerenstvo bi bilo bez Santera, uz isključenje diskreditiranih povjerenika, pod vodstvom bivšeg predsjednika povjerenstva Jacquesa Delorsa. Schroeder i ekipa EU bili su pošteđeni tog zastrašujućeg scenarija. Glasovanje o nepovjerenju u europskom je parlamentu prošloga četvrtka ipak s 232 glasa od 552 naišlo na tako jako odobravanje kao nikada ranije kod zahtjeva te vrste, no Santer se ni formalno ni politički nije osjetio prisiljenim na ostavku. Uobičajena samovolja povjerenstva ipak je teško uzdrmana. Njezinim uobraženim birokratima i tehnokratima šalju u kuću neovisne istražitelje kako bi otkrili postupak prijevare, lošeg menadžmenta i loše kadrovske politike. 'Povjerenstvo', kaže povjerenik za utakmicu Karel Van Miert, 'je oslabljeno.' Pobjednici su - paradoksalno - unatoč porazu u glasovanju, zastupnici EU. Bonnski je kancelar ugledao 'malo emancipacije parlamenta od povjerenstva', kojemu je 'hitno' savjetovao da 'u ophođenju s parlamentom pokaže više senzibilnosti'. Ma koliko su neprozirno frakcije u Strasbourgu taktizirale ponudama i prljavim poslovima prije glasovanja, rezultat unosi više demokracije u europski proces ujedinjenja. Povjerenstvo se napokon podređuje nadzoru zastupnika i u unutarnjim pitanjima i obvezuje se da će hitno predočiti obvezujući kodeks ponašanja povjerenstva. Sada se osvećuje oholost kojom je kvazi-vlada EU suspendirala s posla malog službenika Paula van Buitenena kad je parlamentarcima donio jedan dosje o korupciji u povjerenstvu. Santer je morao ponajprije obećati da će kršenje čistoće kažnjavati otpuštanjima. Nakanu može odmah ostvariti. Već dan poslije glasovanja EU morao je potvrditi novi slučaj nepotizma: jedan šurjak i žena portugalskog povjerenika de Deus Pinheira rade za povjerenstvo. I supruga već poznatog španjolskog kolege Manuela Marina doista ima mjesto u upravi. Rasterećenje u proračunu 1996. za svaki su slučaj zastupnici opet odgodili. Parlament će u buduće moći nastupati samosvjesnije kao produžena ruka europskih birača. Institucionalna je kriza dospjela već odavno. Do uvođenja eura, Bruxelles se moglo shvaćati kao gospodarsko ujedinjenje koje svjesno nije htjelo biti politička unija. Što više unutarnjeg tržišta i zajedničke valute dopadne bruxelleskom centru, to su veći problemi demokratskog nadzora egzekutive. 'Kriza u sebi ima i dobroga', poveselio se Guenter Verheugen, šef bonnskog odbora državnih tajnika za Europu, nakon što je propalo glasovanje o nepovjerenju: 'Oni koji u Europi žele političku uniju, moraju željeti i takve sukobe'. Sukob nije prošao s baš najfinijim sredstvima. Napadnuti povjerenici Edith Cresson i Manuel Marin, obojica u središtu korupcijskih optužaba, za obranu su napravili raspoloženje protiv Nijemaca - SPD-ov kancelar štitio je povjerenstvo samo prema van. No da zatim, tako glase ciljano raširene glasine, bez obzira na budućnost Europe, želi srušiti povjerenstvo. Jer da njemačkim SPD- ovim zastupnicima u Europi dopušta da zajedno s kolegama iz CDU/CSU marljivo rade protiv povjerenstva. Da Schroeder pritiskom želi postići manje neto doprinose za Njemačku - tako glasi pojašnjenje u koje rado vjeruju poglavito južne zemlje, povlaštene u blagajni EU. No bonnski je SPD doista drugove u Bruxellesu natjerao na odbijanje glasovanja o nepovjerenju, jer bi povlačenje povjerenstva pomutilo ionako uzak Schroederov vozni red za reformu europske agrarne politike i financija. Najnapetiji tjedan u povijesti europskog parlamenta, u ponedjeljak je za sve zastupnike koje ismijavaju da su drugorazredni, započeo zadovoljštinom. Prvi put je svih 20 povjerenika zajedno s predsjednikom čučalo na uskoj 'upravnoj klupi' u strasburškom parlamentu. Više ili manje predano slušali su optužbe odabranih nadzornika. 'Već sam taj prizor', naslađivao se Elmar Brok. Čovjek iz CDU-a gledao je dame i gospodu povjerenike kako 'sjede na optuženičkoj klupi'. No Santer nipošto nije bio spreman na predaju. Prošlog utorka na večer uporabio je svoje krajnje sredstvo. Na tradicionalnoj večeri s konzervativnim stranačkim vođama jasno je rekao: odluku protiv Cressona i Marina neće prihvatiti i neće dati da ga parlament otjera uz pogrde. Ako se naznači takav scenarij, raspustit će cijelo povjerenstvo. Prijetnju je ozbiljno mislio. Luksemburškog je predsjednika povjerenstva duboko pogodilo što su u međuvremenu i on sam i njegova obitelj bili žrtve svakako neuvjerljivih glasina o nepotizmu. Njegova žena i sin, rekao je Santer u povjerenju, važniji su mu od posla. Iste večeri predsjednik je u hotelu Hilton pojasnio stanje i socijalističkoj šefici Paulini Green. Zeleni, liberali, lijevi i desni ekstremisti ne daju se zastrašiti. Budući da se Cressona i Marina nije moglo pojedinačno izdvojiti, ostali su pri planu da žrtvuju cijelo povjerenstvo. U četvrtak u podne bilo je jasno: parlamentarci se ipak nisu odvažili na 'atomski udar' (irski liberal Patrick Cox). 'Autoritet parlamenta je ojačan', adutirala je socijalistica Green - i time izazvala podrugljiv smijeh među zelenima, dijelovima konzervativaca, a i među svojim sljedbenicima. Jer takozvano vijeće mudraca koje treba istražiti propuste, nije gremij parlamenta. I ministarsko vijeće i povjerenstvo mogu u njega poslati svoje predstavnike. Belgijanka Magda Aevoet, predsjednica frakcije zelenih, ocijenila je stoga propast o glasovanju nepovjerenja, ali ponajprije akciju jednog izvanparlamentarnog nadzornog gremija, kao 'sramotu'. Da su time zastupnici, uzrujala se, 'sami sebi izglasovali nepovjerenje'. Na posljetku da parlament ima visoko kvalificirani odbor za proračun. Da je on dao dovoljno materijala za zakazivanje barem dvaju povjerenika, iako mu je povjerenstvo odbilo dati informacije. Djelatnost vlastitih nadzornika da je samo dezavuirana. Socijalistica Green odigrala je taktičku igru sa zahtjevom za nepovjerenje. Zapravo je trebao biti odbijen velikom većinom, tako bi postao izjava o povjerenju povjerenstvu. No zahtjev za nepovjerenje se zbog zataškavanja afera razvio u pravu prijetnju za povjerenstvo. No obje velike frakcije, socijalista i konzervativaca, na posljetku su s velikom većinom glasovale za povjerenstvo i spasile Santera i njegovu postrojbu. No u obje se frakcije velika skupina oduprla i kruto glasovala protiv povjerenstva. Poraženi zastupnici jako su ogorčeni, jer se povjerenstvo u dogovoru s većinom socijalista, uz potporu jednog dijela konzervativaca, uspjelo obraniti od svih zahtjeva parlamenta za odstupanjem, osobito osumnjičenih povjerenika Cressona i Marina. I čudno - bilo socijalisti ili demokrati: skoro svi pobunjenici imali su njemačka imena. Dakako je svima u glavi rok europskih izbora 13. lipnja. Gđa. Green: 'Postoje neki kojima je u nosu miris izbora pa igraju za domaću galeriju'. Crvenokosa Britanka poglavito je mislila na njemačke crne. Za njih je veliko iskušenje da se kao borbena postrojba za čiste odnose u Europi posluže predrasudama i prikupe glasove. No to i njemačke crvene čini zaraznima na takve akcije. Oni se boje da će ih politički konkurenti u izbornoj borbi žigosati kao zaštitnike podmitljivih povjerenika. Europski parlament je iskušao ustanak - i tako se jako dojmio njemačkog kancelara da zbog poštovanja prema strasburškoj ustanovi odgađa sastanak na vrhu šefova država i vlada. Na susretu u Cardiffu prošloga ljeta, još je Helmut Kohl odredio datum za zaključni sastanak njemačkog predsjedanja u Koelnu 3. i 4. lipnja 1999. Na tom Vijeću Europe treba imenovati i novog predsjednika povjerenstva. Schroeder je u međuvremenu promislio: nije dobro odrediti kandidate koje treba odabrati parlament, bez prethodnog razgovora sa zastupnicima, nekoliko dana prije izbora 13. lipnja. Njemački predsjednik Vijeća želi odgoditi vrh u Koelnu za vrijeme poslije europskih izbora" - pišu Winfried Didzoleit i Dirk Koch.