DIE WELT- VIŠE EUROPE-13. I.

NJEMAČKA DIE WELT 13. I. 1998. Više Europe, više demokracije "Možda je primjereno govoriti o tomu da se europska demokracija iznova pronalazi. Jer ono što je u nacionalnim državama Europske unije odavno čuvana tradicija i najveće dobro, izvan EU-a je, barem u javnim shvaćanjima, nedostajalo: stvaranje djelotovornog europskog parlamenta koji to ime i zaslužuje. Europski parlament postoji već doduše 20 godina, ali koje zadaće, koja prava ta institucija ima, tek se postupno otkriva. Do sada je 626 zastupnika slovilo gotovo kao produžena ruka vlasti EU-a. Inače uobičajeno odvajanje po vladinim i oporbenim strankama u europskom parlamentu je nepoznato, jer europska vlada ne postoji u klasičnom smislu. Vladu Europe de facto tvore vlade država članica. No i povjerenstvo EU-a preuzima zadaće koje zapravo pripadaju vladi. Sve je nesigurno, nema ustava koji bi uravnotežio zajedničko djelovanje tih triju institucija. Tako parlament sada polako traži ulogu koja mu pripada - pronalazi samoga sebe uza svu zbrku koju takav proces donosi. Povjerenstvo EU-a imat će posla sa samosvjesnim parlamentom, samo ako iskoristi ono malo prava koja mu za sada pripadaju. Najnoviji nastupi predsjednika povjerenstva Jacquesa Santera u Strasbourgu to su opet jasno pokazali. Budući da žele samo dobro - unatoč svim nezgodama i nepravilnostima - moraju umiješati i parlament. Inače je Europa u opasnosti, kaže Santer. Parlamentu još teško pada oslobađanje iz tog vazalskog odnosa. Prije četiri tjedna ipak se pojavio znak rezanja pupčane vrpce i pokazao je svoju moć. Suprotno od svih očekivanja, povjerenstvu je pokazao žuti karton - upravo zbog nezgoda i nepravilnosti preko kojih Jacques Santer želi tako brzo prijeći. Tek poslije mučne rasprave o poslovniku i s taktičkim potezima, većina se zastupnika izborila da se povjerenstvo ne oslobodi. Reakcija u širokoj javnosti pokazuje da su ispravno odlučili dokazati suverenost. Ovog četvrtka predstoji sljedeći dokaz parlamentarne neovisnosti - glasovanje o nepovjerenju povjerenstvu. Jedinstven događaj u povijesti EU-a. Mnogi se parlamentarci boje takvog glasovanja. Jer što će se dogoditi ako povjerenstvo bude otpušteno? Je li u opasnosti predstojeća reforma agrarne politike, financija, proširenje na istok? Dosadašnji europski sporazumi više ne pomažu. Već zbog toga ministar vanjskih poslova Joschka Fischer ima pravo kad kaže da se sada pitanje europskog ustava nameće snažnije nego prije. Takva će razmišljanja izazvati oštre kritike, ponajprije među onima koji gospodarsko i monetarno jedinstvo Europe drže vrhuncem europskog ujedinjenja. No upravo primjer monetarne unije pokazuje da zadaću nacionalne suverenosti stanovništvo prihvaća, ako iz toga proizlazi vidljiva korist. Izostao je mamurluk kod oproštaja od D- marke. Euro je blagonaklono prihvaćen. Drukčije od predviđanja euroskeptika, mnogi ljudi u EU ne zahtijevaju manje nego više Europe. I tu Fischer pogađa u srž kad kaže da se u doba globalizacije 'europske nacionalne države, čak i one veće među njima, neće moći potvrđivati same'. Njegov je zaključak da se Europljani samo ujedinjeni mogu suočiti s izazovima, bilo u vanjskoj ili sigurnosnoj politici, unutarnjoj politici ili politici pravosuđa. No sve to uz pretpostavku da je povezano s puno jačom legitimacijom Europe. S pitanjem ustavnosti EU-a, Fischer pokreće raspravu na čijem bi svršetku doista moglo nastati novo doba europskog parlamenta i europske demokracije" - piše Andreas Middel.