NJ14.I.SZ:EU-POVJERENSTVO-SKUPŠTINA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 14. I. 1999. Kucnuo je trenutak za zakonodavno tijelo "Dosad je postojala sklonost - poduprta brojnim valjanim razlozima - za jako dobro mišljenje o Europskom povjerenstvu. Unatoč pokojim prigovorima ili čak prijekorima, koji su se neprekidno javljali u takozvanom nacionalnom interesu pojedinih članica EU, Europsko je povjerenstvo vodilo svoju politiku, orijentiranu na promicanje europske integracije. Takav pothvat nalikuje putovanju brodom na daleke, egzotično primamljive žale, koje se pak većinu vremena prilično prozaično sastoji u prvom redu od svladavanja nepovoljnih struja i visokih valova. Odbacimo li takve metafore, reći ćemo da rad Povjerenstva nalazi svoj odraz u tisućama odredaba i propisa koji čas izazivaju bijes, čas radost, ali redom znače djelić puta prema cilju. Takve su stvari - kao što je već rečeno - izazivale veliko poštovanje. No, bezuvjetna pretpostavka za to poštovanje prema tihom radu i nepokolebljivoj upornosti Povjerenstva jest njezina prožetost duhom zajedništva, čija su najvažnija obilježja kompetentnost i transparentnost. No, sada se pokazuje da povjerenstvu nedostaje upravo to. Čitavo su povjerenstvo na loš glas i u tešku krizu dovele u prvom redu dvije crne ovce: francuska povjerenica Edith Cresson i španjolski povjerenik Manuel Marin. Njih dvoje našlo se u žiži kritike zbog sumnje u nepotizam i osjetne slabosti pri obavljanju posla. Moguća je ostavka Cressonove i Marina na dužnosti u povjerenstvu - što bi odgovaralo i važećim uzancama - ali čini se da njih dvoje, čiji mandat ionako istječe krajem ove godine, i ne pomišljaju na takav potez. Neće koristiti ni blag pritisak preostalih 18 članova Povjerenstva jer se sada jasno pokazuje da je to tijelo zapravo hermafrodit. S jedne strane Povjerenstvo ima karakter kolegija s predsjednikom kao primus inter pares, što znači da on ne može vetom utjecati ni na kadrovski sastav ni na donošenje odluka. S druge su pak strane članove povjerenstva imenovale pojedine vlade članica EU te oni stoga u krajnju ruku ovise isključivo o njihovoj naklonosti. Takav im položaj donosi neovisnost u okviru povjerenstva, koja pak ujedinjuje blagoslov i prokletstvo. U tvrdoglavoj obrani položaja gospođi Cresson ne pomaže samo puka indolentnost, koju neki potvrđuju kao njezino obilježje, već i naznaka francuskog predsjednika Chiraca da je ne smjenjuju ni u kom slučaju. Posrijedi je medvjeđa usluga budući da Chiracovi unutarnjopolitički obziri u odnosu prema njegovim socijalističkim kohabitacijskim partnerima, iz čijih redova potječe i gospođa Cresson, osjetno štete ugledu europskih ciljeva. Ta je šteta dodatno povećana činjenicom što Europska skupština naslućuje još jednu priliku da galamom nadjača svoju institucionalnu nemoć. Budući da pravila EU ne dopuštaju smjenu dva povjerenika izglasavanjem nepovjerenja, Europska skupština može birati samo između odustajanja bez borbe i i povike na svoju hotimičnu nemoć s jedne i posezanja za najoštrijim oružjem drugi put u svojoj povijesti - bio bi to prvi slučaj smjene čitavog povjerenstva izglasavanjem nepovjerenja, poduprtim dvotrećinskom većinom glasova. Danas će Europska skupština glasovati o prijedlogu za takvo izglasavanje povjerenja. Nije potrebno biti prorok da bi se već sada prognoziralo kako ni ovaj put neće biti postignut potrebni kvorum. Takvim pak ishodom ne može biti oduševljen nitko kome je stalo do Europe. Europska skupština time će ponovno opskrbiti streljivom one koji je preziru, smatrajući je tek dobro zagrijanom 'parlaonicom' ili skupom mjerom zapošljavanja inače beskorisnih profesionalnih skupštinskih zastupnika. S druge će pak strane Povjerenstvo - čiji je ugled teško narušen - još čitavu godinu dana morati raditi u istom sastavu, što također baš neće biti sretan ishod. Naime, bude li izglasavanje nepovjerenja neuspješno kao što se očekuje, takav će ishod biti tek pokušaj spiranja krivnje s dvije crne ovce. No, ta kriza, u koju su upletene dvije najvažnije europske institucije, posreduje dojam da Europa hitno treba javnost, koja će s velikom sviješću o odgovornosti i velikom kompetentnošću bdjeti nad razvojem svojih interesa. Reprezentativan izraz takve javnosti može pak biti samo svim političkim pravima i nadležnostima opremljeno zakonodavno tijelo, na koje će biti prenesene opsežne kontrolne mogućnosti izvršne vlasti (čitaj: Europskog povjerenstva) (...)", smatra Johannes Willms.