DE-EU +SZ-NATEZANJE U BRUXELLESU-13. I. ++NJEMAČKA+SUEDDEUTSCHE ZEITUNG+13. I. 1999.+Nedostojno natezanje oko visokih položaja u Bruxellesu+"Ako u četvrtak uspije glasovanje o nepovjerenju u europskom +parlamentu, neće pasti samo
povjerenstvo EU-a, nego i mukotrpno +postignut kompromis. Taj kompromis ima ime: Jacques Santer. +Predsjednik povjerenstva imenovan je 1994. tek poslije +ponižavajućeg cjenkanja vlada država EU-a.+Tada je zapravo Delorsa trebao naslijediti nizozemski premijer +Lubbers. No zaustavio ga je savezni kancelar Kohl. Za predsjednika +povjerenstva htio je belgijskog premijera Dehaena, što pak nije +odgovaralo Velikoj Britaniji. Na posljetku su nevoljko pristali na +Luxemburžanina Santera. On je na glasu kao posredni, pasivni +predsjednik povjerenstva - baš kao kompromisno rješenje.+I izbor povjerenika često je popraćen silovitim natezanjem - u +njihovu primjeru na državnoj razini. Dok predsjednika jednoglasno +moraju odabrati šefovi država i vlada, povjerenike imenuju vlade. +Velike države Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i +Španjolska imaju po dva povjerenika, ostale po jednog. Jako dobro +plaćena mjesta u Bruxellesu rado se koriste kao mjesto izgona. Ta
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
13. I. 1999.
Nedostojno natezanje oko visokih položaja u Bruxellesu
"Ako u četvrtak uspije glasovanje o nepovjerenju u europskom
parlamentu, neće pasti samo povjerenstvo EU-a, nego i mukotrpno
postignut kompromis. Taj kompromis ima ime: Jacques Santer.
Predsjednik povjerenstva imenovan je 1994. tek poslije
ponižavajućeg cjenkanja vlada država EU-a.
Tada je zapravo Delorsa trebao naslijediti nizozemski premijer
Lubbers. No zaustavio ga je savezni kancelar Kohl. Za predsjednika
povjerenstva htio je belgijskog premijera Dehaena, što pak nije
odgovaralo Velikoj Britaniji. Na posljetku su nevoljko pristali na
Luxemburžanina Santera. On je na glasu kao posredni, pasivni
predsjednik povjerenstva - baš kao kompromisno rješenje.
I izbor povjerenika često je popraćen silovitim natezanjem - u
njihovu primjeru na državnoj razini. Dok predsjednika jednoglasno
moraju odabrati šefovi država i vlada, povjerenike imenuju vlade.
Velike države Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i
Španjolska imaju po dva povjerenika, ostale po jednog. Jako dobro
plaćena mjesta u Bruxellesu rado se koriste kao mjesto izgona. Ta
mjesta su poželjna. Tako se CDU i SPD svađaju oko toga, iako postoji
usmeni dogovor po kojemu vlada i oporba imenuju po jednog
povjerenika.
Povjerenstvo je zaslužilo dostojniji postupak izbora. Jer sa
svojih je 17 tisuća suradnika najvažnija nadnacionalna institucija
EU-a. Slovi kao 'motor' europskog ujedinjenja i 'čuvar osnivačkih
sporazuma'. Tako ima pravo predlaganja u zakonodavnim postupcima,
nadzire pridržavanje prava zajednice, provodi zaključke
ministarskoga vijeća i predlaže proračun. Njegov predsjednik
predstavlja EU.
Sporazum iz Amsterdama, koji bi trebao stupiti na snagu još ove
godine, predviđa u buduće jaču demokratsku legitimaciju
povjerenstva. Do sada je europski parlament mogao samo jednoglasno
prihvatiti ili odbiti povjerenstvo. Sada se uvodi dvostupanjski
postupak: najprije parlament odlučuje o predsjedniku povjerenstva
kojega predlaže Vijeće Europe. Ako ga prihvati, zemlje članice
biraju povjerenike u sporazumu s imenovanim šefom povjerenstva. On
tako dobiva pravo suodlučivanja u izboru svojih kolega. Nakon toga
parlament odlučuje još jedanput: ovaj put o cijelom povjerenstvu od
20 članova. Glasovanje o pojedinim povjerenicima nije predviđeno,
niti kod zahtjeva za izglasavanje nepovjerenja.
Ako amsterdamski sporazum stupi na snagu pravodobno, novi će se
postupak primijeniti već ove godine. Jer u siječnju 2000. istječe
mandat sadašnjega povjerenstva. Isto bi vrijedilo i za sljedeće
povjerenstvo ako uspije izglasavanje nepovjerenja. Stoga će se
šefovi država i vlada u svakom slučaju morati dogovoriti glede
novog šefa povjerenstva za idućih pet godina.
Kao mogući nasljednici Santera spomenuti su Kohl, Lafontaine,
bivši španjolski premijer Gonzales ili bivši talijanski premijer
Prodi. Profesor gospodarstva bi kao lijevi kršćanski demokrat
mogao imati dobre izglede, jer bi bio prihvatljiv svim taborima.
Dok je Italiju doveo do euro-zrelosti, Prodi je dokazao da uspješno
može svladati sve reforme. No do sada nije pokazao zanimanje za taj
posao. Prodi zna: tko prerano uđe u igru, već je izgubio" -
zaključuje Stefan Ulrich.