FRANCUSKA-LIBERATION OD 6.1.99.ŽIDOVI

FRANCUSKA LIBERATION 6. I. 1999. Neka se završi taj mrtvački ples "Ako u židovskoj tradiciji postoji područje u koje se ni sam Bog ne upušta, to je carstvo mrtvih, šeol. Za Židove je mrtvac 'tuma', nečist, nedodirljiv. U svetom gradu Jeruzalemu mrtvac ne može provesti noć. Pokapa se isti dan, izvan gradskih zidina. Kad u židovskom društvu pokojnik nema nasljednika, njegov se imetak, od antičkih vremena, dodjeljuje fondu solidarnosti u korist svih. Tako me je potresla rasprava, bolje reći mrtvački ples, kojemu smo trenutno nazočni u SAD-u u svezi s otetom imovinom šest milijuna ubijenih Židova ili trećine mog naroda. Neka bude jasno: oni koji su ubili moraju odgovarati za zločin pred čovječanstvom. To sam pravilo uvijek branio i branit ću ga i kad bude riječ o nekom drugom narodu. Oni koji su opljačkali progonjenike moraju vratiti ukradeno. Bilo da je riječ o sitnim kradljivcima koji su iskoristili susjedovu nesreću ili o državama i ustanovama. Oni koji su 'dobronamjerni' prema nama Židovima, a pitaju se odakle sve to 'blago', neka se smire: od više milijuna sirotinje koji su prije rata živjeli u istočnoj Europi, bilo je tek desetak Rothschilda. Ali neka izmjere težinu nekoliko milijuna zlatnih zuba, znajući da u to doba nije bilo drugog materijala za zubne plombe; kao i težinu nekoliko milijuna vjenčanih prstenova, dodajući milijun narukvica djece pretvorene u pepeo, pa će zacijelo dobiti težinu zlata koje su nacisti i njihovi prijatelji sakrili u švicarskim bankama. Znam da vraćanje imovine neće oživiti ubijene muškarce i žene. Niti njihovu kulturu, njihov jezik i njihove snove. Naprotiv, tako bismo ih mogli zaboraviti. Treba li ipak propustiti učiniti ono što je ispravno: djeci i unucima vratiti ono što je pripadalo njihovim očevima i djedovima? Opetujem, nacisti nisu samo uništili trećinu židovskog naroda. Oni su uništili civilizaciju. A kad jedna civilizacija nestane, svijet je siromašniji. Zato bi bilo još pravednije i više bi odgovaralo običajima onih kojih nema, više bi bilo u skladu s njihovim osobnim uvjerenjima, da se novac koji nitko ne traži, upotrijebi za očuvanje jidiške civilizacije i borbu protiv rasizma i antisemitizma diljem svijeta. Vrijeme je da mrtve ostavimo na miru. Oni nisu gospodu Bonfman and Co odabrali za službene predstavnike. Ali ni nikoga drugog. Neki su vjerovali u Boga, drugi u čovjeka. Svi vjeruju u pravdu. Pravdu koja, na žalost, nije došla na sastanak. Na nama je preživjelima, koji likove umrlih nosimo u svojim srcima, zahvaljujući sredstvima koja su tako tragično stavili nama na raspolaganje, da djelujemo tako da pravda za kojom su toliko čeznuli ne napusti čovječanstvo. Odajmo im počast, sjećajmo ih se. Ali nemojmo više raspravljati o njihovu novcu! Utvrdimo odmah zadaću buduće svjetske zaklade za borbu protiv rasizma i antisemitizma te instituta za širenje jidiške kulture. Jer san tih mrtvih Židova nije bio judaizirati svijet, već pridonijeti njegovu očovječenju", piše u rubrici Rasprave Marek Halter, pisac.