US-diplomati, diktatori, suđenje +LA REPUBBLICA 12. XII.-PINOCHET-KISSINGER ++ITALIJA+LA REPUBBLICA+12. XII. 1998.+Iza Pinocheta stajao je Kissinger+"Predsjednik Nixon je u Kissingerovoj nazočnosti američkom +veleposlaniku u Santiagu
de Chileu kazao: 'Što koštalo da koštalo, +moramo ukloniti toga kurvinog sina'.+Kurvin sin bio je predsjednik Salvador Allende, a budući da je +veleposlanik odbio raditi kao urotnik protiv čelnika države koji je +bio izabran i potvrđen demokratskim glasovanjem, Nixon i Kissinger +stupili su u vezu izravno s agentima CIA-e ubačenima u Čile.(...)+Povijest se vratila s kovčegom punim krivaca stoga, a kad se +povijest želi završiti, u biti se želi nametnuti načelo +nekažnjavanja krivaca. Desnice prigovaraju da je, sveukupno +gledano, holokaust nad južnoameričkom ljevicom, koji se dogodio +tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, bio neizbježan odgovor +sustava koji se branio od gerile ili od modela podrivanja +institucija uzrokovanoga čileanskim putem u socijalizam. Desnica, +međutim, prikriva da je odlučivanje za revoluciju bio odgovor na +nasilni ustroj sustava vlasti za kojim su išli američki imperij i +njegovi lokalni namjesnici. No sada nije vrijeme da se raspravlja o
ITALIJA
LA REPUBBLICA
12. XII. 1998.
Iza Pinocheta stajao je Kissinger
"Predsjednik Nixon je u Kissingerovoj nazočnosti američkom
veleposlaniku u Santiagu de Chileu kazao: 'Što koštalo da koštalo,
moramo ukloniti toga kurvinog sina'.
Kurvin sin bio je predsjednik Salvador Allende, a budući da je
veleposlanik odbio raditi kao urotnik protiv čelnika države koji je
bio izabran i potvrđen demokratskim glasovanjem, Nixon i Kissinger
stupili su u vezu izravno s agentima CIA-e ubačenima u Čile.(...)
Povijest se vratila s kovčegom punim krivaca stoga, a kad se
povijest želi završiti, u biti se želi nametnuti načelo
nekažnjavanja krivaca. Desnice prigovaraju da je, sveukupno
gledano, holokaust nad južnoameričkom ljevicom, koji se dogodio
tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, bio neizbježan odgovor
sustava koji se branio od gerile ili od modela podrivanja
institucija uzrokovanoga čileanskim putem u socijalizam. Desnica,
međutim, prikriva da je odlučivanje za revoluciju bio odgovor na
nasilni ustroj sustava vlasti za kojim su išli američki imperij i
njegovi lokalni namjesnici. No sada nije vrijeme da se raspravlja o
dvojbenim pitanjima kao što su prvenstvo jajeta ili kokoši, ili
spol anđela. Ono što je jasno, to je sudioništvo američkog imperija
u kršenju ljudskih prava u područjima njegova utjecaja, a o svemu
tome se raspravlja zahvaljujući tomu što je general Pinochet
izgubio imunitet, a zajedno s njime izgubila ga je i etika hladnog
rata.(...)
S obzirom na to da se ne možemo uteći teoriji urote, po kojoj bi se
svjetska vlast jednoga dana okupila na Monte Pellegrinu ili na
Tibetu i odlučila lavovima baciti Andreottija, Craxija i
Pinocheta, u zamjenu za svemirsko pročišćenje od zlodjela hladnog
rata, moramo objasniti zašto je došlo do ovog određivanja protiv
Pinocheta, u koje su se uključili i neki lordovi koji su nekada bili
vjerni načelu državnih interesa, a zbog čega Ujedinjeno
Kraljevstvo riskira da mu Čile otkaže narudžbe za kupovinu oružja i
drugih industrijskih proizvoda.(...)
Vjerujem da je Pinochet izgubio imunitet jer ga Imperij više nije
trebao i da se sve vlade i vlasti, umiješane u njegovo uhićenje, ili
njegov povratak u domovinu, drže nekakvog istraživanja tržišta u
svezi s tim koliko dobivaju ili gube u toj operaciji. Ako Pinochet
nastavi ići isposničkim Križnim putem, savjest demokratskih
zemalja biće umirena i zaboravit će koliko duguje Pinochetu radi
očuvanja međunarodnog poretka koji će im omogućiti da objave
poslijebožićne popuste.
Ne treba prigovarati ovom očitom instrumentaliziranom žrtvovanju,
no ne treba se ni zanositi novim univerzalnim etičko-pravosudnim
poretkom, koji bi bio ograničen na to da svijet očisti od
iskorištenih diktatora, a da ne takne ni jednu vlas i niti jedan
dolar tvoraca vladajućega gospodarskog i društvenog nereda. Sada
bi Garzon trebao tražiti izručenje Henryja Kissingera", piše
Manuel Vazquez Montalban.