BELGIJA-LE SOIR OD 26.12.98.WALSER

BELGIJA LE SOIR 26. XII. 1998. Osloboditi se tereta holokausta? "'Ponosni smo na ovu zemlju, njezin krajolik i kulturu. Š...Ć To je zreo narod koji vjeruje u sebe i koji se ne treba osjećati ni boljim ni gorim od drugih', izjavio je sredinom studenog u parlamentu novi njemački kancelar Gerhard Schroeder (54 godine). Otkako je u Njemačkoj na vlast došao novi naraštaj, manje opterećen poviješću, nastaje novi stil u vladanju. Samouvjerenija i bez kompleksa, crveno-zelena vlada koju čine bivši šezdesetosmaši, želi braniti državne interese preuzimajući u cijelosti svoju 'povijesnu odgovornost', ukratko - načiniti od Njemačke 'normalnu' zemlju. No, žestina rasprave koja već dva mjeseca potresa zemlju oko načina obilježavanja holokausta, pokazuje koliki je privid ta normalnost. I koliko je prošlost još prisutna. Raspravu je 11. X. pokrenuo Martin Walser (71 godina), jedan od najvećih suvremenih njemačkih pisaca. Prigodom preuzimanja ugledne nagrade njemačkih nakladnika za mir u Frankfurtu, on je priznao da više ne podnosi 'stalno prikazivanje' njemačke 'sramote'. 'Najmanje dvadeset puta sam odvratio pogled od najmučnijih epizoda s koncentracijskim logorima', rekao je autor. On je zatim upozorio da se 'Auschwitz rabi u trenutne svrhe' i da se njime kao 'moralnom toljagom' stalno prijeti Njemačkoj. Njegov je govor završen uz burno odobravanje sudionika koji su se digli na noge. Samo je jedan čovjek ostao sjediti, zapanjena izraza lica: Ignatz Bubis. Predsjednik Središnjeg židovskog vijeća u Njemačkoj, Ignatz Bubis, ima 70 godina i moralni je autoritet u Njemačkoj. Duboko pogođen Walserovim govorom, on je pisca nazvao 'antisemitom' dodavši: 'Podjarivanjem strasti Walser želi potisnuti i zaboraviti. Š...Ć On se osjeća krivim svaki put kada se govori o III. Reichu. Š...Ć On nama Židovima podmeće da svjesno želimo povrijediti sve Nijemce Š...Ć Pitam se: kako sam mogao ostati u Njemačkoj?', rekao je. Uslijedila je lavina odobravanja i protivljenja Walseru i Bubisu. To je 'prva velika raspra u berlinskoj republici', pisao je konzervativni dnevnik 'Frankfurter Allgemeine'. Njezini razmjeri zapravo nadmašuju povijesnu svađu iz osamdesetih, čak i onu, nedavnu, koju je svojim provokativnim tvrdnjama izazvao američki povjesničar Daniel Goldhagen o kolektivnoj krivnji Nijemaca. Prvi put se zapalilo javno mišljenje. 'Ljudi su vidjeli da moj govor oslobađa', ponosio se Walser, pozivajući se na tisuće pisama potpore. Walser je, u stvari, dirnuo u osjetljivu žicu, izrazio je stanovitu potrebu. No kakvu? Žele li Nijemci okrenuti stranicu? Ili se žele sjećati na drugačiji način? I Bubis je dobio tisuće pisama. Političari šute, boje se izreći svoje stajalište... U ponedjeljak, 14. XII., dvojica ljudi su pristala na susret. Nakon rasprave koja je trajala četiri sata, uspjeli su ukloniti neke nesporazume. Upozoravajući na 'iskorištavanje Auschwitza', Walser je općenito smjerao na svađu između njemačkih intelektualaca, napose na Guentera Grassa. Ovaj je njemačku podijeljenost nazvao 'pravednom kaznom' za holokaust i ustvrdio da će ujedinjenje dovesti do novog Auschwitza. Bubis je pak mislio na davanje odštete žrtvama III. Reicha. Walser je rekao da on nipošto ne želi zaboraviti, već da se Shoaha želi sjećati onako kako on misli da treba. 'Pojavio se govor koji propisuje savjesti kako se treba sjećati holokausta', kritizirao je pisac, zauzimajući se za novi način sjećanja koji će biti oslobođen previše formalističkog ceremonijala. Bubis je na to također priznao da je potrebno opredijeliti novo sjećanje, ali je zamjerio piscu što zanemaruje moguće posljedice svog nastupa, koji je pravo spremište 'streljiva' za krajnju desnicu. 'Vaš je govor doživljen kao oslobodilački zato što su ga ljudi krivo shvatili. Rekli su: napokon ćemo moći okrenuti stranicu', prigovorio je Bubis. 'Više volim slobodnu savjest koja dovodi do neprihvatljivih rezultata, nego neslobodnu', uzvratio je Walser. Promatrač Salomon Korn zaključio je prepirku usporedbom s bocom koju Walser želi otvoriti u ime slobode izražavanja, a koju bi Bubis htio ostaviti zatvorenom iz straha da iz nje ne pobjegne zao duh. 'U toj raspravi o najpogodnijem obliku sjećanja, sve zavisi o stupnju povjerenja ili nepovjerenja prema njemačkom narodu', zaključuje njemački novinar", piše posebna izvjestiteljica iz Berlina Marion Goybet.