US NY TIMES 15. XII. HOLOKAUST

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 15. XII. 1998. Stavljanje cijene na krivnju "U pokušaju povrata imovine oduzete europskim Židovima za vrijeme holokausta, Sjedinjene Države su s velikom energijom preuzele vodstvo, ali bez istinskog promišljanja i pravog razumijevanja činjenica", piše Theo Klein, bivši predsjednik Crifa, vijeća francusko-židovskih organizacija. "Neke židovske organizacije smještene u Sjedinjenim Državama traže političku potporu dopuštajući političarima da to pitanje iskorištavaju u izborne svrhe. U slučaju švicarskih banaka, to je rezultiralo prijetnjom američkih financijskih ustanova bojkotom. To je na posljetku prisililo banke na predaju. Predaja je dočekana kao pobjeda. No, postoji nedolična strana tih pregovora. Mogu li se patnje milijuna Židova zaista mjeriti u dolarima? Pravo je pitanje dostojanstvo židovskoga naroda. Služe li mu kampanje koje traže nadoknadu poput poduzetnih odvjetničkih tvrtki koje pokreću zajedničke tužbe čim se dogodi zrakoplovna nesreća? Mnoge se tužbe razmatraju bez ozbiljne istrage događaja za vrijeme ili poslije Drugog svjetskog rata u pojedinim zemljama. Dok mnogi prstom upiru na imovinu prisvojenu za vrijeme rata, moramo se prisjetiti da okolnosti u kojima je ona oduzimana nisu uvijek bile iste te da su poslije rata različite vlade različito reagirale na taj problem. Nije dovoljno znati iznose naknada i povrata. Povrat nije učinjen svugdje. Ja sam za vrijeme rata živio u Francuskoj i borio se u Pokretu otpora, a kasnije sam pomagao u procesu isplate odštete. U Francuskoj je vlada generala Charlesa de Gaullea već 1943. i 1944. poduzela mjere za povrat imovine koja je za vrijeme njemačke okupacije zaplijenjena Židovima. De Gaulle je također poduzeo korake da dopusti žiteljima povratak u njihove stanove. Trgovine, tvornice i vlasništvo u tvrtkama vraćeni su Židovima. Namještaj i umjetnička djela koja su uzeli Nijemci (ne Vichyjevi dužnosnici) bila su ili nadoknađena ili vraćena prvotnim vlasnicima. Naravno, nije sve bilo riješeno. Neke žrtve nisu primile ono što im pripada. U drugim slučajevima, nisu se mogli pronaći nasljednici. Zbog toga je francuska vlada prije tri godine stvorila povjerenstvo radi pitanja zaplijenjene imovine za vrijeme njemačke okupacije i pod Vichyjevom vladom. Pogrešno je od svih zahtijevati sličnu odštetu, jer stupanj povrata nije svugdje bio jednak. To je razlog zbog kojega bi u svakoj zemlji njezina židovska zajednica trebala rješavati taj složeni problem, umjesto da se to prepusti inicijativama židovskih organizacija smještenih u Sjedinjenim Državama, koje često ništa ne znaju o pljenidbama za koje se traži povrat. Protivim se njihovom slijepom i arogantnom pristupu. Također nije jasno zašto bi Sjedinjene Države imale vodstvo kod pitanja o kojemu se njihova vlastita prošlost mora izravnije razmotriti. Amerikanci bi si trebali postaviti teška pitanja o ulozi koju je njihova vlada igrala prije i za vrijeme rata. To nije privlačna slika. Sjedinjene su Države prije rata odbile prihvatiti izbjeglice, za vrijeme rata su propustile zapovijediti bombardiranje željezničkih linija koje su vodile u logore smrti i sa zakašnjenjem su pokrenule istragu o zaplijenjenoj židovskoj imovini koja je mogla završiti u američkim muzejima, privatnim kolekcijama, bankama ili osiguravateljskim tvrtkama. Židovi su preživjeli 2.000 godina kao žrtve različitih oblika pljačkanja. Ali nismo izgubili dušu. Nadam se da ta duša neće klonuti pred sudskom odlukom ili prijetnjama političara bojkotom."