Djelo napisano na više od 700 stranica, po ocjeni predstavljača, spada među najvažnije radove o Hrvatima u Podunavlju. Tiskano je u izdanju NIU-a "Hrvatska riječ" iz Subotice.
Po riječima jezične savjetnice Sanje Vulić, knjigu je dr. Evetović završio 1941., od kada je u subotičkoj Gradskoj knjižnici čekala objavljivanje sve do prošle godine. Izrazila je žaljenje što je takvo djelo 70 godina čekalo tiskanje jer bi knjiga, drži Vulić, "odigrala važnu ulogu u jačanju nacionalne svijesti Hrvata u Bačkoj pa ne bi bilo Bunjavaca Nehrvata ili bi njihov broj bio zanemariv".
U knjizi se nastojalo jezične značajke sačuvati u izvornom obliku, rekla je Vulić i upozorila na izrazito nastojanje autora da bunjevačka pisana riječ i kulturna baština budu integralni dio hrvatske kulturne baštine. Knjiga govori i o tome kako je školstvo bunjevačkih Hrvata teško stradalo u Kraljevini SHS, kada je počela srbizacija bunjevačkih škola.
"Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata" rezultat je višegodišnjih istraživanja dr. Evetovića, koja će čitatelje upoznati i s hrvatskim rodoljubima iz redova bunjevačkih Hrvata te kulturnim društvima u kojima su se okupljali, kazala je Vulić.
Urednik knjige Milovan Miković govorio je o nastajanju knjige čija je naklada već rasprodana te o dr. Evetoviću koji je u policijskim izvješćima bio obilježen kao hrvatski nacionalist, što mu je otežavalo život i rad.
Dr. Matija Evetović napisao je "Kulturnu povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata" u deset poglavlja u kojima je obuhvatio sve vezano uz podrijetlo bunjevačkih i šokačkih Hrvata te vjersku i prosvjetnu situaciju. Obuhvatio je i novine, časopise, narodne pjesme i pripovijetke, zagonetke i igre, običaje i nošnje. Piše o književnim prilikama i književnosti od 17. do 20. stoljeća te nastoji navesti samozatajne osobe koje su djelovale na javnome, prosvjetnome, vjerskome i nacionalnom polju pridonoseći "podizanju svijesti toga zanemarenoga i napuštenog puka".