"Time bih htio reći ono što znalci odavno znaju: hrvatski je jezik dostatno bogat da se njime može izraziti sve što nam dolazi iz tuđih jezika", izjavio je Maras, dodavši kako u osnovi njegova prijevoda leži jezik kojim se pisalo i govorilo u pedesetim i šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća s jakim utjecajem pisaca koji su prethodili tom razdoblju te sjajnih prevoditelja. Tomu treba dodati stariju hrvatsku književnost i narodne pjesme, te pozadinu i temelj svemu tome, a to je jezik Imotske krajine koji sam upijao u djetinjstvu, dodao je.
Matica hrvatska kani do kraja sljedeće godine u četiri sveska - Historije, Tragedije, Komedije te Romance i poezija objaviti Sabrana djela Williama Shakespearea. Taj projekt u okviru Nakladnoga zavoda Matice hrvatske bio je pokretan i ranije, ali nije doveden do kraja.
Nakon što su nedavno objavljene Shakespearove povijesne drame sljedećih tjedana očekuje se izlazak iz tiska knjige tragedija, a iduće godine ostalih dvaju svezaka, rečeno je u Matici hrvatskoj.
Maras ističe kako će mu najzahvalnija publika biti srednjoškolski nastavnici koji će moći predavati i tumačiti jasnijeg Shakespearea, stručnjaci koji su posebna skupina čitatelja, te kazališni redatelji kojima je stalo da se s pozornice čuje snažna i razumljiva piščeva riječ.
Tradicija prevođenja Shakespearea na hrvatski duga je gotovo dva stoljeća, od Ivana Krizmanića koji je 1836. preveo ulomak iz "Romea i Julije", preko Augusta Šenoe, do Milana Bogdanovića, Josipa Torbarine i Antuna Šoljana, koji su uspostavili visoke standarde vjernosti izvorniku i uklopljenosti u hrvatsku književnu tradiciju.
William Shakespeare (1564.-1616.) tijekom četvrt stoljeća života u kazališnom svijetu napisao je trideset osam kazališnih komada i tako stvorio izniman dramski opus u svjetskoj književnosti.