U protuispitivanju, Martićev odvjetnik Predrag Milovančević je pokušao utvrditi da je njegov branjenik 9. siječnja 1991. postupao po naredbi tadašnjeg predsjedništva SFRJ o razoružavanju svih rezervnih sastava milicije i vraćanju naoružanja u skladišta pod kontrolom JNA.
Na sudu je predočio dokument u kojem stoji da je Martić, kao sekretar unutrašnjih poslova, postupio po neređenju iz Beograda, tražeći da se to uvede u spis kao dokaz obrane.
Kerkkannen, kako je rekao, nije vidio dokument koji bi mu govorio da je Martić postupao po toj naredbi ali je vidio odluku "krajinske vlade kojom se utvrđuje da je rat na području RSK počeo 17. 8. 1990." , kada je, na temelju drugih izvora i činjenica, "počela organizirana, oružana pobuna u većinski srpskim područjima i sukob s hrvatskim vlastima".
U protuispitivanju svjedoka Milovančević je uglavnom ispitivao njegovo poznavanje raznih dokumenata vezanih uz određene događaje, na što je reagirao tužitelj, ustvrdivši da obrana "testira pamćenje g. Kerkkannena".
"Cilj iskaza ovog svjedoka je da se određeni dokumenti iznesu i uvedu u spis. On nije svjedok očevidac, kao što je uostalom i obrana to u više navrata istaknula", kazao je tužitelj Alex Whiting.
Milovančević u ovoj fazi procesa nastoji u spis uvesti što više dokumenata kao dokaze obrane. Suđenje se nastavlja drugi tjedan, no predsjedavajući sudac Bakone Justice Moloto (JAR) nije podrobno najavio tijek suđenja.
ICTY je protiv Martića podigao optužnicu 24. srpnja 1995. godine, a sudu u Hagu se predao u svibnju 2002. Zločini za koje je optužen predstavljaju zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Premda su tužitelji 5. ožujka izgubili svog "krunskog svjedoka" samoubojstvom Milana Babića u pritvoru, zaštićeni svjedok MM-00 je krajem ožujka u svom iskazu pružio niz izravnih dokaza Martićeve odgovornosti za kaznena djela iz optužnice.