Erstić je svjedočio kako su se Srbi iz njegova sela 1991. počeli okupljati u gostionici Rade Pupovca iz koje su se ubrzo počele oriti pjesme s riječima poput "Miloševiću šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate", te da je u istom objektu bio izvješen natpis: "Zabranjeno za pse i Hrvate".
Prema njegovim riječima, u ljeto iste godine su oko Medviđe i Bruške počele nicati barikade. Na jednoj od barikada neki ga je mještanin Medviđe udario kundakom, a 2. listopada bio je uhićen.
Erstića su, kako je kazao, zbog navodne radio postaje uhitili prvi susjedi, Dušan Škorić, Stevo Milanko i Slobodan Skokna. Odveden je u Kistanje, pa u Obrovac da bi nakon dva dana završio u staroj kninskoj bolnici koja je bila pretvorena u zatvor i u kojoj je bilo zatočeno 120 Hrvata.
"Susjedi koji su me uhitili imali su vojne odore s oznakama Martićeve milicije na kojima je pisalo SAO Krajina", kazao je Erstić. On je u zatvoru u Kninu proveo mjesec dana, nakon čega je razmijenjen.
"U Kninu su se događala svakodnevna maltretiranja i premlaćivanja. Meni su polomljena rebra no nisam primio nikakvu liječničku pomoć", rekao je Erstić.
"Nisam mislio da ću izaći iz Knina", kazao je.
U zatočeništvu je, osim Hrvata, boravio i jedan Srbin iz Knina koji se nije želio pridružiti ni srpskoj miliciji ni vojsci, dodao je Erstić.
Razmjenu je, kako je kazao, vodio Međunarodni Crveni križ (IRC), a sa srpske strane Ratko Mladić.
Na upit obrane je li u razmjenu bio uključen i Martić, svjedok je odgovorio da ne zna. Također je kazao da ni dan danas ne zna tko je naredio njegovo uhićenje.
Selo Medviđa je, ispričao je Erstić, bilo porušeno, popaljeno i minirano. Jedna je crkva potpuno stradala dok je druga oštećena.
Erstić je u srpnju 2003. godine svjedočio i u procesu protiv Slobodana Miloševića.
Postupak u procesu protiv Martića se nastavlja u utorak, 2. svibnja jer je sudac odobrio obrani dodatne dane za podnesak o svjedočenju preminulog Milana Babića i odgovor na podnesak tužiteljstva o istom.
Milana Martića ICTY tereti za zločine nad hrvatskim civilima u samoproglašenoj SAO Krajini, zločine nad Srbima u BiH i za raketiranje Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. Za taj je napad bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith, koji je svjedočio prije Erstića, kazao da je to bio "neselektivni napad u kojem su pogođeni dječja bolnica, HNK i škola", dodavši da je to bio "teroristički napad bez vojnog cilja".