Pukovnik Grujić, koji je od 1993. angažiran u vladinim tijelima za zatočene i nestale, i od tada je nezamjenjiv u pregovorima o traženju nestalih, ekshumacijama i identifikacijama žrtava rata, dao je vrlo iscrpan iskaz o stradalima, uz koji su tužitelji u spis dokaza uveli i njegovo pisano izviješće te analizu popisa žrtava masovnih zločina iz aneksa Martićeve optužnice.
Grujić je kazao kako je tijekom rata u Hrvatskoj ubijeno najmanje 12.078 osoba, od kojih 4.508 civila i 6.788 pripadnika oružanih snaga. Iz masovnih i pojedinačnih grobnica do danas su ekshumirana tijela 3.568 žrtava.
Grujić je naglasio da se danas u Hrvatskoj još 1.140 osoba vodi kao nestalo, od kojih je 950 nestalo do 1992. godine.
Svjedok je govorio o ekshumacijama masovnih grobnica u koje su pokopane žrtve pokolja iz jeseni 1991. za koje optužnica tereti Martića, odnosno vojne i policijske snage tzv. SAO Krajine pod njegovim zapovjedništvom, kao što su Saborsko, Baćin, Škabrnja, Nadin i druga mjesta.
Grujić je izradio analizu popisa žrtava iz optužnice u kojoj se navode svi osobni podaci žrtava, lokacija masovne grobnice u kojoj su pronađene, datum ekshumacije i drugi, a prati ih opis okolnosti pod kojima su žrtve odvedene, zatočene ili ubijene.
Na primjeru očevida masovne grobnice u Baćinu, u kojoj su bačeni hrvatski civili iz Hrvatske Kostajnice, svjedok je opisao metodologiju istrage masovnih grobnica, koja uključuje pretragu šireg područja radi pronalaska čahura i drugih dokaza zločina.
Martićev branitelj Predrag Milovančević u protuispitivanju je osporavao vjerodostojnost svjedoka, ističući kako je on u sukobu interesa. Milovančević se u tom osporavanju pozivao na optužnicu ICTY-a protiv generala Ivana Čermaka i Mladena Markača te generala Ante Gotovine za kršenja međunarodnog humanitarnog prava u operaciji u Oluja 1995., koja za "prisilni i trajni izgon krajinskih Srba" uopćeno tereti sve hrvatske državne i vojne strukture, uključujući i pripadnike "sigurnosnih i obavještajnih službi", među koje je odvjetnik želio ubrojiti Grujića.
Na pitanje Milovančevića "jeste li vi u to vrijeme bili pripadnik obavještajne službe" svjedok je odgovorio kako "od 1993. godine nije radio na tim poslovima, već isključivo na poslovima vezanim uz zatočene i nestale".
Martićev branitelj ostao je pri tvrdnji kako "postoji popuna disproporcija između podataka Tužiteljstva u optužnicama za Oluju i onima koje iznosi Grujić".
Predsjedavajući sudac Bakone Justice Moloto (JAR) odbacio je relavantnost braniteljevih prigovora, ističući kako Grujić svjedoči o događajima koji nemaju veze s Olujom.
Milovančević je najavio da će se u sutrašnjem nastavku protuispitivanja još baviti pitanjima koje je otvorio.
Martić, bivši ministar policije i predsjednik samoproglašene RSK, tereti se za zločine protiv čovječnosti počinjene na okupiranim područjima 1991-95., ratne zločine u BiH 1994. i za raketiranje Zagreba u svibnju 1995.