Uz teorijske prikaze načina financiranja političkih stranaka te zakonski okvir RH u toj problematici, autorica na 120 stranica analizira probleme političke korupcije i njezina sprječavanja te europske standarde financiranja političkih stranaka i položaj RH u kontekstu tih standarda.
Ustvrdivši kako "prihodi stranaka moraju biti transparentni, ali da u praksi to baš i nije tako", profesor emeritus osječkoga sveučilišta Ivan Mecanović rekao je kako stranke imaju dosta manevarskog prostora da donacije, kao izvor financiranja, štite kao poslovnu ili službenu tajnu, a što, kako drži, pogoduje stvaranju tzv. "crnih fondova", a time i razvoju korupcije.
Ocijenivši da je načelo transparentnosti financiranja utkano u hrvatske zakonske propise, ali da se u praksi ne primjenjuje, autorica Kulenović rekla je kako se zauzima za javni sustav nadzora kojim bi se osigurala transparentnost. Po njezinu mišljenju, predstojećim izmjenama zakona o Državnom izbornom povjerenstvu, tom bi tijelu trebalo dati odgovarajuće ovlasti kako bi, osim nadzora, moglo i primjereno sankcionirati one koji budu kršili zakonske propise o financiranju stranačkog rada i izborne promidžbe.