Obrazlažući tu odluku, predsjednik Vijeća sudac Nikola Bešenski pojasnio je da se optuženi Milan Stanković od prosinca 2005. prestao javljati predsjedniku Vijeća, što je obveza osoba koje se brane sa slobode. Kako je u međuvremenu utvrđeno da se Milan Stanković nalazi na nepoznatoj adresi u Srbiji i Crnoj Gori, Vijeće je donijelo odluku kojom se određuje njegov pritvor koji počinje teći s danom uhićenja, pojasnio je Bešenski.
Saslušanjem novih svjedoka danas je nastavljena glavna rasprava u sudskom postupku koji se od travnja 2005. vodi protiv 25 osoba srpske, rusinske i romske nacionalnosti iz Mikluševaca, optuženih da su u tom mjestu nedaleko od Vukovara, naseljenom pretežno Rusinima, tijekom 1991. i 1992. počinili kažnjivo djelo genocida-ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Optužuje ih se da su od početka listopada 1991. do 18. svibnja 1992., tijekom srpske okupacije Mikluševaca, ubijali, zastrašivali, odvodili na prisilan rad, pljačkali i zlostavljali nesrpsko stanovništvo s ciljem prisilnog protjerivanja.
Suđenju je danas bilo nazočni sedmero optuženih: Joakim Bučko, Slobodan Mišljenović, Jaroslav Mudri, Zdenko Magoč, Dušanka Mišljenović, Saša Hudak i Darko Hudak, koji se brane sa slobode, dok se ostalim optuženicima sudi u odsutnosti. Odlukom Vijeća sedmerima je produljena mjera opreza uz zabranu napuštanja boravišta, obvezu dvomjesečnog javljanja predsjedniku Vijeća te privremeno oduzimanje putnih isprava.
Tijekom današnje rasprave saslušano je četvero svjedoka, a zatim su pročitani, tijekom sudskog postupka dani, iskazi 21 svjedoka. O zlostavljanjima, kojima je bio izložen tijekom srpske okupacije Mikluševaca, govorio je svjedok Branko Bataković. Njega su, kako je rekao, 25. listopada 1991. od kuće u mjesni Dom kulture odveli optuženi Momir Anđelić, Mirko Ždinjak i Dragan Ćirić.
U Domu kulture svjedok je bio ispitivan, a osim Anđelića, pitanja su mu postavljali i optuženi Milan Stanković i Jugoslav Mišljenović. Svaki put kada bi zastao na pitanju ili odgovorio "ne znam", dobivao je udarac "pendrekom" nekog od trojice nepoznatih vojnika koji su stajali iz njega, rekao je.
"Dobio sam najmanje 60-70 udaraca, a ispitivanje je trajalo 40 minuta", rekao je Bataković dodajući kako, nakon što je pušten kući, nije išao liječniku "jer ga uopće nije bilo, niti je imao mogućnosti to učiniti". Jednom prilikom dok se nalazio na prisilnom radu, vidio je kako su "Vladu Ždinjaka svezanog lisicama odveli u jedan podrum i čulo se da ga tuku".
Svjedok je Mikluševce zajedno s obitelji napustio u ožujku 1992. nakon što su večer prije u njegovu kuću došla "trojica četnika" kojima se, kako je rekao, posebice svidjela njegova supruga. U strahu za suprugu i obitelj, Bataković je napustio Mikluševce, nakon što se za pomoć obratio optuženom Stankoviću koji mu je, kako je rekao, već jednom pomogao da ne bude ubijen.
Iskaze su dali i supružnici Marija i Đuro Oros, u čijoj je kući, nakon okupacije Mikluševaca, bilo smješteno nekoliko zapovjednika postrojbi bivše JNA koje su se nalazile u mjestu. "Oni nas nisu dirali, niti nas je itko dirao dok su se nalazili kod nas. Nakon što smo protjerani, sve su nam opljačkali, ali ne znam tko je to učinio", rekla je Marija.
Svjedokinja Amajlija Oros rekla je kako je tijekom okupacije Mikluševaca više puta pucano u kuću u kojoj je živjela, a nakon što je protjerana opljačkana im je sva imovina.
Nakon saslušanja svjedoka, sudac Nikola Bešenski prekinuo je glavnu raspravu koja će biti nastavljena 24. veljače.