Pismo upućeno Beethovenovoj prijateljici grofici Mariji Erdoedy nije samo duže od ostalih sačuvanih napisa genijalnog kompozitora nego je i za razliku od poznatih pisama otkriva strah od smrti prisutan kod tada 46-godišnjeg Beethovena, njegovu zabrinutost za nećaka i britku duhovitost.
Unutarnja žurba Beethovenova koja izvire iz redaka požutjela pisma, tipična je za njega, kaže voditelj muzeja Beethoven-Haus Michael Ladenburger. "Mnoga pisma nije ni napisao, jer se uvijek tako žurio", priča Ladenburger.
Beehtoven je groficu Erdoedy poznavao iz Beča. Živjela je odvojeno od svog muža i odselila u Padovu. Beethoven i Marija Erdoedy dobro su su poznavali, bili su bliski prijatelji, ali najvjerojatnije ipak nisu bili u ljubavnoj vezi, drži Ladenburger. Beethoven je svojoj prijateljici povjerio kako se namjerava brinuti za sina svog upravo preminulog brata kako bi ga "spasio od njegove pokvarene majke". Žali se na sve slabije zdravlje, "tako da sve češće razmišljam o svojoj smrti, ali ne sa strahom".
"Beethoven je često razmišljao o tome zašto bi još živio", kaže Ladenburger. Takva mračna razmišljanja najčešće su bila potaknuta rapidnim pogoršanje sluha velikog umjetnika. Međutim, za razliku od ostalih sačuvanih pisama, u kojima bi kompozitor uvijek dolazio do zaključka da mu treba još vremena da izrazi svu kreativnost u sebi, u ovom je pismu povjerio prijateljici da želi živjeti zbog svog nećaka: "Mome bi sirotom Karlu umro prerano". Ali, već bi u sljedećem retku nakon spoznaje ništavnosti naše egzistencije, Beethoven zbijao šale na račun komičnih imena i osobina ljudi u okružju grofice Erdoedy.
Pismo potiče iz ostavštine trgovca glazbenim antikvitetima Albija Rosenthala iz Oxforda. Njegov sadržaj dosad nije bio posve nepoznat, ali posjetitelji muzeja Beethovenova kuća u Bonnu sada mogu uživati u svim detaljima originalnog manuskripta. Muzej u Bethovenovom rodnom gradu Bonnu ima najveću kolekciju Beethovenovih pisama na svijetu - čak 550.