IHT 21. XII. SRBIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. XII. 2000. Suđenje vojnicima JNA odražava novi stav Beograda "Krajem ožujka 1999. godine, dok su zrakoplovi NATO-a letjeli nad Kosovom, pukovnik jugoslavenske vojske, Ljubiša Mičić, koji se nalazio na Kosovu, čuo je razgovor koji je za njega bio alarmantan: vojnici su ubili civile u dva sela u okolici Prištine, prijestolnice. Odlučio je provesti istragu. Pukovnik Mičić je znao da će naići na katastrofu nakon što je pronašao tijelo mladog čovjeka na ulici u blizini sela Šaškovca. Nedugo nakon toga pronašao je još dva tijela, oba teško opečena. Vojnici koje je sreo u selu rekli su mu kako su se neki vojnici hvalili da su spalili kuću u kojoj se nalazilo pet albanskih civila. Ipak, nije otkrio tko je za ovo bio odgovoran. Tako je otišao u susjedno selo Sušica, gdje je situacija bila jasnija. Jedan ga je vojnik odveo do groba dva starija Albanca koji su, rečeno mu je, bili ubijeni jer su odbili naredbu vojske da se provede generalna evakuacija. Tako je počeo nevjerojatni križarski rat u kojem je pukovnik Mičić otkrio tko je ubio ljude, dobio pisana priznanja i podigao optužnicu na vojnom sudu. Godinu i pol dana kasnije, optužnica je rezultirala suđenjem trojici jugoslavenskih vojnika u Nišu. Suđenje upućuje na to da Beograd, pod dvomjesečnim upravljanjem predsjednika Koštunice, poduzima neke od prvih koraka prema razrješenju zločina koji su počinjeni tijekom deset godina etničkog rata. Suđenje pokazuje i to da su čak i za vrijeme vladanja tiranina Miloševića do listopada, neki ljudi, kao što je pukovnik Mičić preuzimali velike rizike kako bi se suprotstavili etničkim zločinima i pokušali koristiti pravni sistem da svoja uvjerenja pokušaju iskazati i djelima. Vojni dužnosnici tvrde kako će trojica vjerojatno biti osuđena, što bi bila presuda koja bi ujedno bila i prvo službeno priznanje jugoslavenske armije da je bilo tko od njenih vojnika počinio bilo kakav zločin tijekom sukoba na Kosovu 1999. godine(...). Slučaj se bavi ubojstvom samo dvoje Albanaca, starijeg para, Feriza i Rukije Krasniqi. Kada se usporedi s tvrdnjama međunarodnih tužitelja da su Milošević i drugi politički i vojni čelnici počinili zločine protiv čovječnosti u masovnim razmjerima, na Kosovu 1998. i 1999., suđenje djeluje sitno. No aktivisti koji se bave ljudskim pravima na njega gledaju kao na važan presedan, posebice za kosovske Albance. 'Važno je da znaju kako jedan vojni sudac želi pravdu za žrtve', kazala je Nataša Kandić, direktorica Humanitarnog pravnog centra u Beogradu, koji je nadgledao slučaj. Tijekom petotjednog suđenja, koje je otpočelo tek nakon što je Milošević svrgnut s vlasti, početkom listopada, nije bilo nagovještaja da bi bilo tko iznad ranga kapetana bio uključen u slučaj. Optužbe su, osim toga, za ubojstvo a ne ratne zločine. No pukovnik Radenko Miladinović, glavni sudac, kazao je kako je vjerojatno da će uskoro biti još suđenja poput ovog. (...) Ipak, do tada će proći će još vremena. 'Ljudi su pokušali prikriti svoje tragove, a rat je dobar način da se tragovi i sakriju'(...)", piše Jeffrey Smith za Washington Post Service a prenosi list.