IHT 19. XII. KRAJ IMPERIJALNE AMERIKE?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. XII. 2000. Bushova prigoda nakon razdoblja imperijalnih predsjedničkih mandata "Od trenutka kada je George W. Bush dovršio svoj govor u Austinu u srijedu navečer, njegovi saveznici i savjetnici iskreno su progovorili o ograničenjima koja bi za njega mogli predstavljati tijesni izborni rezultati i podijeljeni Kongres. No postoji i druga dimenzija ovog povijesnog trenutka. Izbori 2000 označavaju kraj onoga što je veliki povjesničar Arthur Schlesinger Jr. jednom bio nazvao 'razdobljem imperijalnih predsjedničkih mandata'. Grandiozne predsjedničke moći pojavile su se 1930-tih godina s Franklinom Rooseveltom a počele slabiti 1970-tih s Richardom Nixonom. 43. predsjednik biti će prvi koji će vladati potpuno izvan tog imperijalnog doba. Osnivači SAD-a nisu nikada namjeravali imati imperijalnoga predsjednika. Uvijek zabrinuti zbog tiranije, sastavili su Ustav koji predsjedniku daje ograničene ovlasti i tjera ga da koristi svoja politička umijeća kako bi se borio za utjecaj(...). Doba koje je donijelo veliki predsjednički autoritet umjesto onoga što su osnivači bili zamislili došlo je kao rezultat krize u zemlji. Neuspjeh Herberta Hoovera i Kongresa da smanje depresiju potaknuli su zahtjeve Amerikance da Roosevelt dobije do tada neviđeni utjecaj nad gospodarskim i društvenim pitanjima. Relativni uspjeh New Deal-a doveo je do nacionalnog konsenzusa za centralizaciju vlasti(...). Prije no što ga je predsjednik Clinton 1996. godine proglasio gotovim, razdoblje velikih vlada bilo je vrijeme buma predsjedničkog autoriteta. Tijekom Dugog svjetskog i Hladnog rata, Kongres je predsjednicima davao sličnu vrstu moći nad diplomacijom i vojskom. Nakon Pearl Harboura, Roosevelt je bio najbliže tomu da postane kraljem svijeta od ikojeg predsjednika prije i nakon njega, ponekad vršeći tajnu i gotovo nelegitimnu kontrolu vojske i diplomatske strategije. Harry Truman, Dwight Eisenhower, Lyndon Johnson i Richard Nixon uspjeli su voditi ratove u Aziji a da se nisu potrudili zatražiti ni od Kongresa ni Senata deklaracije rata.(...) Hladni rat bio je koristan predsjednicima u njihovim domaćim bitkama s Kongresom. (...)John Kennedy je, npr., upozoravao da ako SAD ne potroše 20 milijardi dolara na spuštanje Amerikanca na Mjesec, mogli bi izgubiti Hladni rat.(...) Drugi temelj snažnog predsjedničkog položaja bio je još čudniji. Predsjednici su rutinski, iako tajno, koristili FBI (...) i CIA-u za pristrane ciljeve. (...) Predsjednička je moć oslabila nakon Watergatea. Do vremena Clintonovog mandata, predsjednički ured jedva da je imalo nalikovao onom Roosevelta ili Johnsona. (...) Ipak, čak je i Clinton iskusio trenutke imperijalnog predsjednikovanja. Na vlast je došao u vrijeme gospodarske krize i neizvjesnosti glede sudbine Rusije. Postojala je opasnost da bi u Moskvi na vlast mogli doći ekstremisti koji bi mogli potaknuti mini- verziju Hladnog rata. George W. Bush stiže u drugačijem povijesnom ozračju. Preuzet će predsjedničku dužnost bez ikakvih domaćih ili međunarodnih hitnih slučajeva. (...) U Kongresu će imati više stranačke moći od ikojeg republikanca još od Eisenhowera 1954. godine. Kao prvi istinski postimperijalni predsjednik, ima priliku provesti svoje obećanje da će njegova glavna uloga biti ona 'ujedinitelja'. Ako to i učini mogao bi se pokazati jačim predsjednikom nego što je to itko mogao zamisliti", piše Michael Bechloss za New York Times a prenosi list.