WASHINGTON TIMES 6. XII. DESET GODINA NAKON PADA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 6. XII. 2000. Deset godina nakon pada "Ma koliko to bilo teško vjerovati, prošlo je 10 godina od kada se pred našim očima srušio komunistički Istočni blok. Na neki način, svijet se toliko promijenio da se sjećanja na zastrašujući Hladni rat danas čine nadrealnima. S druge strane, tranzicija iz komunizma bila je mnogo složenija nego što je to itko mogao zamisliti u bivšem Istočnom bloku, i to zbog opstalog komunističkog mentaliteta, korupcije i duboko ukorijenjenih političkih sistema. Tužan primjer je Rumunjska, koja nije uspjela otići dalje od ostavštine koju je za sobom ostavio diktator koji je patio od megalomanije, Nikolaj Čaušesku, koji je, pak, dobio metak u čelo u hladnoj prosinačkoj noći prije deset godina. Rumunji će 10. prosinca krenuti na izbore, u drugom kolu predsjedničkih izbora, kako bi izabrali između loša i lošijeg- Iona Iliescua iz socijaldemokratske stranke, bivšeg komunista i katastrofalnog prvog rumunjskog predsjednika nakon Čaušeskua, i Corneliua Vadima Tudora, ultranacionalističkog čelnika Stranke velike Rumunjske(...). U prvom krugu izbora, 26. studenog, Iliescu je dobio 36 posto glasova a njegov protivnik 28; bio bi najmanje neprihvatljiv za organizacije kojima se Rumunjska neuspješno pokušavala pridružiti, NATO-u i EU-u. Nedavna izvješća EU-a pokazala su koliko je Rumunjska malo napredovala. Nije razvijeno tržišno gospodarstvo, korupcija je apsolutno raširena a birokracija ukorijenjena kao i prije. Povratak privatnog vlasništva koje su ukrali komunisti neopisivo je spor i ograničen obimom. Oni koji slijede rumunjsku politiku neće morati dugo razmišljati da bi shvatili zbog čega. Tijekom posjeta Bukureštu početkom 1990-tih, upoznali su me s ministrom za privatizaciju u prvoj Iliescuovoj administraciji, bivšem komunističkom dužnosniku. Isti je gentleman kasnije imenovan ministrom vanjskih poslova u 'reformističkoj' vladi slijedećega predsjednika, dobrodušan no neučinkovit profesor geologije. Na ovim izborima, čini se da Rumunjska i dalje računa na dobro poznatu ekipu političara. Desetogodišnjica nam očito daje priliku da se sjetimo tranzicija koje su provedene u bivšem Istočnom bloku, a nekoliko organizacija iskoristilo je priliku da to i učini, među njima i Međunarodni monetarni fond (MMF)i Freedom House. One pokazuju da Rumunjska ni u kom slučaju nije sama kada su u pitanju poteškoće s tranzicijom. Za općeniti uvid, uključujući političke, društvene i gospodarske faktore, izvješće Freedom House-a, 'Nations in Transit, 1999- 2000', izvanredan je izvor informacija. Podsjeća nas o koliko širokom i raznolikom području govorimo- 28 zemalja, koje se šire od Srednje Europe do Istočne Azije i u kojima živi 415 milijuna ljudi; više od SAD-a, više od EU-a. Najvažnije otkriće izvješća sumirao je predsjednik Freedom Housea i urednik izvješća: 'Najvažnije otkriće ispitivanja jest da je ritam promjena u regiji usporen a razdoblje dramatičnih i gospodarskih tranzicija okončano. Brzi napredak nedugo nakon pada komunizma u Istočnoj Europi i u bivšem Sovjetskom savezu danas ne postoji', piše Adrian Karatnicky, predsjednik Freedom Housea. Stanley Fischer i Ratna Sahay pišu za MMF: 'Zemlje koje su najviše napredovale one su koje su svoj plan najdosljednije i ostvarivale; one su i od samog početka djelovale najpredanije reformi. One su i najbliže zapadnoj Europi i najmanje su vremena provele pod komunističkim režimom.' (...) Ispitujući bruto domaći dohodak u gospodarstvima u tranziciji, MMF bilježi samo negativan rast u usporedbi s 1991. godinom, u tri europske zemlje: Bugarskoj, Makedoniji i Rumunjskoj. U svakoj drugoj zemlji, čak i osiromašenoj Albaniji, zamjetan je gospodarski rast. Za razliku od ovoga, niti jedno gospodarstvo u bivšem Sovjetskom savezu nije više na razini iz 1991. godine, a u najboljem su stanju baltičke zemlje i Uzbekistan. Neka gospodarstva, naročito u kavkaškim i republikama Središnje Azije, u očajnom su stanju koje se pogoršava, neke su i za pola slabije od stanja iz 1991. godine. Rusko gospodarstvo tek je 60 posto onoga što je bilo. (...)Neizbježno je pitanje- hoće li se ikada moći oporaviti. Treba li nam sve ovo davati razloga za očaj? Očito ne, iako se toplo preporučuje strpljivost. NATO se proširio kako bi uključivao nekoliko novih zemalja članica, a EU, iako se kreće tempom ledenjaka, širom otvara vrata za zemlje iz Središnje Europe i Baltika. To da li će ikada svanuti dan kada će Rusija i njeni susjedi biti u istom sretnom položaju, može odgovoriti samo povijest. Ono što je nesumnjivo točno, međutim, jest to da su granice slobode pomaknute prema naprijed", piše Helle Bering.