CSM 28. XI. ZAGREBAČI SUMMIT KAO PROŠIRENI DAYTON

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 28. XI. 2000. EU pomaže Balkanu "Neredi na Balkanu uvijek su imali europsku pozadinu, no ne i europsko rješenje. Opsežna uključenost SAD-a i NATO-a zaustavila je najozbiljniji balkanski sukob, onaj u Bosni, prije pet godina i nametnule mir. Prije godinu i pol, isti je transatlantski savez pripomogao zaustaviti pokolj na Kosovu. Ključ za dugoročnu stabilnost na Balkanu jest politička promjena, ne vojna intervencija. Ta se promjena već odvija, kao što to dokazuju novi vođe Hrvatske i Srbije. A EU sada balkanskim zemljama nudi 'sporazume za stabilizaciju i udruživanje'. Ti će sporazumi pružiti pomoć za razvoj kao i obećanje bliže integracije s Europom. EU na Balkanu ulaže 4 milijarde dolara tijekom sljedećih šest godina. Sporazumi zahtijevaju i temeljne gospodarske i političke reforme, koje za cilj imaju ukorijeniti demokratske sustave vlada. Suradnja s međunarodnim tijelima kao što je sud za ratne zločine također je preduvjet. Makedonija je već potpisala sporazum, dok Hrvatska pregovara o potpisivanju istog. Pretpostavlja se da bi se i Srbija, koja se sada preusmjerila prema reformama, također mogla pridružiti istom vlaku. Još uvijek razdijeljena Bosna ili Albanija, u potpunosti osiromašena i prožeta korupcijom, na to će čekati dulje. Bosna je mnogo postigla, no njezini ponovno izgrađeni gradovi prikrivaju još uvijek nazočnu nacionalističku politiku i duboko ukorijenjene navike podmićivanja i korupcije. Budućnost Kosova i dalje je upitna, a vojni sukobi između Albanaca i Srba još uvijek izbijaju. Unutar onoga što je preostalo od Jugoslavije, sićušna republika Crna Gora vjerojatno će, izgleda, ustrajati u svojim nastojanjima da dobije veću neovisnost od Srbije. U Srbiji, Slobodan Milošević se drži onoga što je preostalo od njegove političke moći, kroz vodeći položaj njegove stranke. Novo prihvaćanje Balkana od strane Europe moglo bi ublažiti sve ove negativnosti, dajući jaki poticaj za reformu. Primjenjujući svoj plan, EU mora raditi s međunarodnim paktom za stabilnost koji je napravljen prema Daytonskom mirovnom planu, (...) i ne smije ga smatrati suparničkim projektom. Svi postojeći potencijalni sudionici trebaju sudjelovati u ovome, a uključenost SAD-a kao mirotvorca i sudionika još je uvijek itekako potrebna. Veća je uloga Europe, međutim, dobrodošla', stoji u uvodniku lista.