USA-CSM- 8. XI. MILOŠEVIĆ NE TREBA IĆI U HAAG

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 8. XI. 2000. Milošević pred licem pravde "Jugoslavenski predsjednik Koštunica na vlast je došao ponesen snažnom žudnjom naroda za dmeokracijom, no sada je suočen s nizom velikih izazova, od kojih je jedan i privođenje čovjeka koji je osmislio 'etničko čišćenje' Bosne i Kosova pred lice pravde. Žrtve Slobodana Miloševića kao i mnogi koji se zalažu za ljudska prava boje se da će(...) Milošević izbjeći pravdi jer će mu Jugoslavija ili neka druga zemlja dati sigurno utočište. No novi jugoslavenski demokrati imaju više prioritete od rješavanja problema s Miloševićem. Sada su usmjereni na jačanje njihova utjecaja na vladu i ponovnu izgradnju političkih i gospodarskih ustanova njihove zemlje. Bilo da se suđenje provede prije ili kasnije, u Jugoslaviji ili Haagu, žrtve i promatrači trebali bi imati strpljenja, jer je privođenje Miloševića pred lice pravde u interesu svih. Povijest pokazuje da održavanje demokracije uz održivi mir može biti osigurano tek kada su zločini prošlosti objavljeni a potreba ljudi za pravdom ispunjena. Čak iako Koštunica ne podupire Haaški sud, njegova je uprava odlučila ne sklopiti sporazum s Miloševićem prije nego što je svrgnut s vlasti - čak i ako je Jiri Dienstbier, poslanik UN-a za ljudska prava u Jugoslaviji, objavio kako se zalaže za davanje imuniteta Miloševiću u zamjenu za njegov silazak s vlasti. Osim toga, novi jugoslavenski ministar vanjskih poslova, Goran Svilanović, podupire osnivanje povjerenstva za istraživanje istine, koju bi činili neovisni stručnjaci. Povjerenstvo bi se bavilo istraživanjem odgovornosti za zločine i patnje žrtava svih sudionika u jugoslavenskim ratovima(...). Važno je to da Koštunica nije isključio mogućnost suđenja Miloševiću u Jugoslaviji. No Koštunica ima pune ruke posla nastojeći ujediniti svoju zemlju (...). Oni koji bi Miloševića odmah priveli pred sud, i ovo stavili ispred svih Koštuničinih prioriteta, trebali bi se zamisliti u koži novoga predsjednika prije no što osude njegove odluke. U isto vrijeme, zahtjev za provedbom pravde s vremenom ne nestaje, kao što je to pokazao nedavni val suđenja nacistima koji su još uvijek živi, zbog zločina koje su počinili tijekom Drugog svjetskog rata. (...)Ovi će se zahtjevi sami nametnuti i postati dijelom demokratskog plana, sami se izboriti za mjesto na listi prioriteta. S vremenom će nadvladati druge prioritete. Ovo se dogodilo u Chileu. Od dana kada je Augusto Pinochet sišao s vlasti, mnogi su Čileanci pozivali na to da mu se sudi zbog kršenja ljudskih prava. Znajući kako će se ovo dogoditi, Pinochet je sam sebe proglasio 'doživotnim senatorom', uz pripadajuću amnestiju. No diktatorove arogantne pretpostavke osvetile su mu se; nije predvidio dramatičnu promjenu u međunarodnim normama u 1990-tima. Nakon stvaranja Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, kao i konsenzusa za stvaranje novog Međunarodnog suda za zločine, amnestije koje su nastale samoproglašenjem gube svoju legitimnost. Kada europske vlade budu voljne uhititi Pinocheta zbog zločina koje je počinio u Čileu, Čileanci će zahtijevati pravo da svom čovjeku sami sude. U kolovozu, deset godina nakon povratka demokracije u Čile, Vrhovni sud zemlje zapanjio je svijet objavom kako će se Pinochetu, kao i mnogim od njegovih pomoćnika koji su također dobili 'amnestiju', biti suđeno u Čileu. Ritam pravde u Čileu bio je bolno spor za žrtve i njihove obitelji, kao što će se to možda dogoditi i u Jugoslaviji. No Čile pokazuje kako se strpljenje isplati. Iako međunarodna zajednica nastoji suditi Miloševiću pred međuanrodnim sudom, Haag je daleko od Jugoslavije. Jugoslaveni možda i sami žele suditi Miloševiću, zbog niza zločina koje je počinio, uključujući i (...) političke prijevare, korupciju i represiju nad svojim narodom. Kako Jugoslavija stvara novu demokraciju, na čelu s čovjekom čija je reputacija zasnovana na poštivanju zakona i neovisnosti sudbenog sustava, suđenje Miloševiću u Jugoslaviji međunarodna zajednica ne bi trebala u potpunosti isključiti. Konačno,(...) ako se pravda može provesti u blizini mjesta na kojemu su se počinili i zločini, i to na pošten način, tada Haag možda ne mora biti i najbolje mjesto za suđenje. No u kaosu tranzicije, čak se niti to ne može utvrditi sa sigurnosti. Koštuničino sadašnje odbijanje da učini više od osiguravanja toga da Milošević bude stalno politički onemogućen, razumljivo je. Mir i pravda u Jugoslaviji moraju ići ruku pod ruku ako se žele spriječiti daljnja kršenja istih kao i utrvđivanje trajne demokracije. Odluka Clintonove uprave da ukine sankcije , uvjetujući stranu pomoć suradnjom Jugoslavije s Međunarodnim sudom za ratne zločine odražava poštivanje uprave za složenost problema kojima se bavi Koštunica kao i njezino shvaćanje da su demokracija, mir i pravda neizbježno povezani. Koštunica treba potporu, strpljenje i razumijevanje SAD-a - zaista, čitave međuanrodne zajednice - dok nastoji Jugoslaviju usmjeriti na prvi put. U isto vrijeme, mora razumjeti da ako pravdu gurne u kut, njegova nastojanja da osigura dugotrajni mir i demokracju biti će jalova", piše Ellen L. Lutz.