WASHIONGTON TIMES 8. XI. VANJSKA POLITIKA ZA 21. STOLJEĆE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 8. XI. 2000. Vanjska politika za 21. stoljeće "Amerikanci će u srijedu ujutro gledati lice svoga slijedećega predsjednika, novog čelnika ove velike nacije, pitajući se što slijedi. Bio je to ne baš jednostavan, uzbudljiv proces koji je trajao 16 mjeseci, i koji nas još jednom ostavlja zadivljene zbog izvanredne i sasvim jedinstvene ustanove američke demokracije. Dok ovaj članak odlazi u tisak prerano je govoriti o rezultatima. Ipak, bilo da se na prvoj strani današnjih novina pojavi predsjednik Bush ili predsjednik Gore, oba će biti suočeni s izazovima i problemima međunarodnih odnošaja. Uz primjer otvorene Clintonove uprave kao upozorenje, novi soj predsjedničkih savjetnika već se trebao odlučiti za smjer kojim će ići slijedeće četiri godine. Međunarodna pitanja s kojim će se suočiti raspravljena su u novoj kolekciji eseja koje je objavila zaklada Potomac, 'US Leadership in the 21st Century' ('Američko vodstvo u 21. stoljeću'), koje je uredila Paula Dobriansky, čelnica washingtonskog ureda za vanjske poslove i Bruce Weinrod, (...) bivši pomoćnik tajnika obrane pod predsjednikom Bushom. (...) 'S obzirom na složenost sadašnjeg ozračja, tradicionalne kategorije i formulacije Hladnog rata više nisu prikladne; kao niti misaoni pristup koji zagovara politiku, ponajprije jer se sukobljavaju s onima sadašnje uprave. Ono što je potrebno, umjesto toga, pozitivni je okvir koji je zasnovan na duboko ukorijenjenim američkim načelima i vrijednostima, no prilagođen novoj realnosti međunarodne politike 21. stoljeća.' Takav okvir mora imati 'političke, sigurnosne i gospodarske protežnosti', pišu urednici. Nakon što smo vidjeli kako su se Amerikanci jučer mnoštveno odazvali i izašli na izbore, uredno koristeći svoja demokratska prava, lako je shvatiti ono što je kazao Lawrence Lindsay, Bushov gospodarski savjetnik: 'Amerika nije tek zemlja, ona je i stvar za koju se borimo.' Dodao je: 'Univerzalnost naših vjerovanja u političke, kulturne i gospodarske slobode ono je što je privuklo ljude u našu zemlju i učinilo ih Amerikancima.' Važno je ne izgubiti tu dimenziju iz vida. Američko vodstvo gospodarski govoreći, dakle, počiva na dva stupa - jakosti i viziji. Tome je potreban jaki dolar, što znači(...) izričitu predanost slobodnoj trgovini, koju vode pravila Svjetske trgovačke organizacije. To znači izgradnju 'globalne financijske arhitekture' koja unosi više realizma i povjerljivosti u međunarodne financijske transakcije, tj. skromniju ulogu za ustanove kao što je Međunarodni monetarni fond. Univerzalna načela također su osnova za izgradnju demokracije, o kojoj ovdje govori Constantin Menges, profesor međunarodnih studija na Sveučilištu Georgetown. On ih dijeli na dvije kategorije: izgradnju demokracije kao pitanje načela i 'stratešku demokratizaciju' koja je namijenjena pretvaranju neprijatelja u prijatelje. Nema mnogo ljudi koji se ne bi složili da svijet pun demokratskih država ne bi bio prijateljski raspoloženo mjesto; pravo je pitanje koja sredstva imamo za njegovo unaprjeđivanje. Menges navodi razna rješenja za potporu sila koje se zalažu za demokraciju, od kojih niti jedna ne uključuje uporabu sile koje, kao što smo to vidjeli na Haitiju, konačno ne rezultiraju s mnogo toga dobrog. SAD, međutim, također ima interese koji su istinski međunarodni, i ne bi trebalo biti sramotnim ovo objaviti - napokon, to čine sve druge zemlje. Ovo u vojnički rečeno, znači nacionalnu raketnu obranu za zaštitu SAD-a kao i Amerikanaca u inozemstvu. Ono uključuje njegovanje snažnih vojnih saveza u Aziji i Europi. Dio knjige naslovljen s 'Američki probitci u Europi', autora Jeffreya Bergnera(...), ujedinjenu Europu vidi kao prednost za SAD- što je tvrdnja koja se ne čuje često u ovim krajevima. Iako se objavljuje da bi odnošaji mogli postati složeniji, ne vidi nikakvu prijetnju za američke probitke ako EU stvori vojnu silu koja bi mogla djelovati neovisno. 'Pretpostavimo da, npr. EU koristi ovu silu kako bi Miloševića uklonila s vlasti iz Srbije i kako bi na Balkanu uspostavio stabilni mir. Što bi u tome bilo loše? Što bi prijetilo američkim probitcima?' Drugim riječima, američko vodstvo i ujedinjena podjela obveza i tereta ne bi trebala biti ekskluzivna. Istinski izazov za slijedećega predsjednika biti će kombiniranje idealizma, koji je, čak i intelektualno, činio osnovu Clintonove vanjske politike, uz osjećaj realizma i ozbiljnosti svrhe koja je 'trademark' republikanaca. Ako se u jednom smjeru ode predaleko, rezultat su mesijanska retorika i preopsežne operacije. Otiđite predaleko u drugom smjeru i usko definirani nacionalni probitci postaju previše ograničavajući. Ronald Reagan uspio je ostvariti pravu ravnotežu u posljednjoj fazi Hladnog rata. Slijedeći predsjednik još uvijek će tražiti pravu formulu za svijet u 21. stoljeću", piše Helle Bering.