INTERNAT. HER. TRIB. NATO SLUŽI PROBITCIMA SVOJIH ČLANICA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 3. XI. 2000. Atlantski savez nastavlja služiti probitcima svojih članica "Povlačenje američkih snaga iz Europe kako bi se SAD osposobilo da izvrši svjetsku strategiju u kojoj bi NATO bio jedini član potkopalo bi filozofske temelje saveza - podijeljene rizike i troškove. Bez prijetnji koje su i potaknule osnivanje NATO-a, manjak jasnoće glede njezine sadašnje svrhe jest razumljiv. Pa ipak, potreba da se bori protiv nestabilnosti koja vodi raširenom krvoproliću pojašnjena je u nedavnoj prošlosti. Pomoć manje razvijenim europskim zemljama, onima kojima je prije dominirao Sovjetski Savez, nije samo u interesu Europe. Ovo ide u prilog i cilju SAD-a - poticanja humanih vrijednosti i izgradnje modernih gospodarstava uvođenjem demokratske vlasti. Jedno od sredstava da se ovo postigne jest održavanje snaga koje su sposobne obavljati različne zadaće, od humanitarnih pothvata spašavanja do mirotvorstva i, konačno, jačanja mira. Za takove pothvate, disciplinirane vojne snage sposobne za brzi izlazak na teren uz prikladnu opremu i zalihe najbolje su sredstvo. NATO ima takove snage. Europa gradi vlastite snage za neovisnu akciju ako ona bude potrebna, no glavna materijalna sredstva za omogućavanje njihove akcije posjeduje NATO, a njihovo dvostručenje bilo skupo i neisplativo. U SAD-u postoji, izgleda, raširena pretpostavka - da SAD pruža većinu vojnika i novaca za takove ciljeve i svrhe, a da Europa ni s čim ne pridonosi. Zapravo, SAD sada na Balkanu ima oko 11.400 vojnika, od ukupno 65.000 NATO-ovih vojnika, a snosi manje od trećine ukupnih zajedničkih financijskih troškova. Broj američkih snaga koje je NATO rasporedio u Europi smanjio se s više od 300.000 na vrhuncu Hladnog rata na oko 100.000, koliko ih sada ima. Ne samo da su te snage na raspolaganju za pothvate NATO-a. One su simbol američke predanosti savezu. Ne postoji nikakvo pravilo glede potrebne kvalitete za ispunjavanje ove uloge, no uz dodatno smanjivanje rezultat bi bio i manjak utjecaja i moći. Nužno je, izgleda, istaknuti kako NATO nije američka organizacija nego dobrovoljna udruga 19 suverenih zemalja, koje su vezane sporazumom s ciljem zajedničke obrane. Vojni stožer NATO-a nije američki stožer. Zapovjednik je zaista po tradiciji američki general, no njegov je zamjenik Britanac, šef stožera je Nijemac a drugi dužnosnički položaji su podijeljeni ravnomjerno među zemljama koje sudjeluju u vojnoj strukturi NATO-a. (...) Nacionalni lanac zapovjedništva sastavni je dio mreže NATO-a, a američki zapovjednici nižeg ranga odgovorni su za američke elemente i raspoloživi za nacionalne zadaće. Iz njihovih NATO - baza američke snage intervenirale su u Libanonu i u Zaljevskom ratu, kao i u Bosni. U pola stoljeća zajedničke vojne strukture NATO-a, vojne sile zemalja članica prilagodile su svoje procedure i opremu kako bi mogle zajedno djelovati. U Europi se nalazi stožer sa svojom sposobnosti komunikacije i dojavne službe kao i borbenom spremnosti i elementima logistike. Ovo članovima daje sposobnost da se zajedno uključe u zajedničke pothvate uz najmanje moguće priprema i najviše moguće učinkovitosti. Članovi dobivaju više sigurnosti za manje troškova u osoblju i opremi. Ova se jednadžba odnosi i na Ameriku, i to bi njezini budući čelnici trebali znati", piše Frederick Bonnart, urednik uvodnika za "NATO's Nations', neovisni vojni časopis.