LOS ANGELES TIMES 21. XI. GEORGE, RAZVEDRI SE, POBJEDA NIJE TAKO LOŠA

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 21. XI. 2000. Razvedri se George, pobjeda nije tako loša stvar "Dragi George, ti me ne poznaješ, no tvoga sam oca intervjuirao u nekoliko navrata a u posljednje se vrijeme ponašaš slično kao i on - neobuzdano i pomalo čudno, što je tvoga oca konačno uništilo u očima javnosti. Uvijek je bio za dlaku od toga da tvrdi kako ga drugi maltretiraju: Manuel Noriega, Sadam Husein, Bill Clinton. Tvoje dobre stare fotografije na kojima nosiš kaubojski šešir praveći se da te kicoši iz velegrada ubijaju u pojam jednostavno više ne prolaze. Prebogat si, previše mažen i ne zaslužuješ svoj uspjeh da bi izigravao žrtvu. (...) Ipak, zaslužio ti to ili ne, izgleda da ćeš postati predsjednik, a pretpostavljam da te upravo to i dovelo u tako mračno raspoloženje. Prestrašen si, i to s dobrim razlogom: dobio si manje glasova, predsjednička fotelja će zahtijevati više od četverosatnog radnog dana na koji si do sada bio navikao i, uz sve to, znaš grozno malo o svijetu koji bi trebao voditi. (...) Stanje je ozbiljno, postat ćeš 43. američki predsjednik. Ajme, pa bilo ih je samo 42 u povijesti naše zemlje, a sada je red na tebe. Možeš se kladiti da će ljudi ozbiljno ocjenjivati tvoj rad, ne kao u Teksasu, gdje guverner veći dio svoga vremena troši presijecajući vrpce, nehajno potpisujući naredbe za izvršenje smrtne kazne i igrajući golf. Činjenica da je tvoj tata poslao svoje stare savjetnike (...) baš i ne pomaže. Dick Cheney se ponaša kao da je on šef, a tebe tretira kao da si dijete koje treba držati podalje od nevolja. Condoleezza Rice je pametna, no stalno održava govore u kojima govori o povlačenju vojnika iz zemalja za koje nisi ni znao da postoje. Tako puno stvari za naučiti, tako malo vremena. Postao si toliko zabrinut oko toga hoćeš li biti dovoljno pametan da uspiješ u ovome da su ti se vratile akne iz tinejdžerskih dana. Znam, utrka za predsjednika je bila jako zabavna, no sada otkrivaš na tim sastancima Kabineta da predsjednik treba raditi pravi posao. (...) Ima puno dosadnih detalja koje moraš znati. Bolje nabavi mnogo onih malih kartica koje je imao i Ronald Reagan da se podsjeti na važne stvari koje treba znati. No, ovo pismo ti nisam napisao kako bih te izvrijeđao stalno iznoseći dokaze za tvoju nekompetenciju. Au contraire, moj je savjet da na to zaboraviš. Čak i ako je negativna procjena o tebi istinita, teško da ćeš biti prvi nekompetentni stanovnik Bijele Kuće. Ti nisi nepopravljivo nesposoban, a osim toga, nema razloga da te se uspoređuje s tim sveznalicom Goreom. Osam je godina proveo radeći u jednoj od najuspješnijih administracija u modernoj povijesti, no nije uspio u državama iz kojih je većina pripadnika administracije - Tennesseeu i Arkansasu. Dobro, priznajemo da sva ta pamet ostavlja dojam na ljude u New Yorku, no Gore je zaboravio praviti se blesav doma. Ti nisi imao takvih problema. Da glasači žele pametne čelnike, Gore bi već bio pobjednik umjesto da se sada bori za glasove u Miami Beachu. (...) Moj je savjet da (...) zaboraviš to glupo ukidanje poreza za super- bogate koji će samo smanjiti novac u državnoj blagajni i spriječiti te da potrošiš par federalnih dolara na sve te projekte koje želiš provesti u djelo. Veliki novac izgradio je ceste, zračne luke, vodovode, struju, zatvore i velike vojne sporazume i naftnu tehnologiju za novi kapitalizam Jugozapada. Napadni Washington, no zgrabi taj federalni novac dobiven porezom, to je teksaški običaj. Međutim, biti ćeš predsjednik čitave zemlje, a ostatak država također treba federalni novac, naročito oni u ruralnim zabačenim državama koje su i glasovale za tebe i koje ne bi mogle preživjeti bez kongresne pomoći. Pazi, George, ovo je nešto o čemu znaš mnogo više nego što misliš. Samo upotrijebi model kojim si pribavio sav taj javni novac za izgradnju novog stadiona za tvoj bejzbol tim u Dallasu. U jedinom mandatu koji imaš moraš biti umjeren, zato nemoj odgovarati na telefonske pozive Pata Robertsona. I što god se dogodilo - smiješi se, jer si u tome najbolji", piše Robert Scheer.