INT. HER. TRIB. 20. X. SAMOUVJERENA AMERIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 20. X. 2000. Samouvjerena Amerika "Jednako kao i izvrsne gospodarske statistike i blještave nove zgrade koje u SAD-u možete vidjeti posvuda, predsjednička kampanja pokazuje koliko je Amerika postala samouvjerena. Posljednja rasprava, na kojoj su pitanja postavljali predstavnici građana(...), bila je najviše usredotočena na zdravstvo i obrazovanje. To su društvena poboljšanja koje žele ljudi koji se u biti osjećaju sigurni, imaju ambicije i određene ideale; ne vide razloga da budu ljutiti. Teoretski, takvo stanje zadovoljstva značilo bi ponovni odabir stranke na vlasti, pobjedu sadašnjeg potpredsjednika Ala Gorea. Intonacija Clintonove prve predsjedničke kampanje, 1992, bila je bitno drukčija, uz slogan: 'Radi se o gospodarstvu, blesane.' ('It's the economy, stupid'). Umjesto da je siguran u sebe zbog općeg odobravnja i zahvalnosti, Clintonov mogući nasljednik zvuči iznenađujuće nesigurno kada njegov suparnik, George W. Bush napada njegovu administraciju jer nisu učinili više za zdravstvo(...). 'Ja bih učinio više', kazao je teksaški guverner i sin bivšeg predsjednika, bez ikakvih dokaza koji bi ovo potkrijepili osim iskrivljenoga osmjeha koji pokazuje samouvjerenost. On svojim sunarodnjacima obećava da će im 'vjerovati', što znači da će smanjiti poreze tako da se mogu više osloniti na vlastita ulaganja za buduću sigurnost. Ne suprotstavlja se osnovnoj premisi društvene zaštite za one koji se ne mogu sami zaštititi iz bilo kojeg razloga, no želi smanjiti ovisnost o vladi. Goreovi planovi odmjereni su tako da od njih imaju više koristi siromašniji građani, iako stara rasprava desničara i ljevičara glede nejednakosti i moći novca nestaje. Postoje razlike, ali one su više posljedica različitih stavova glede javnih dužnosti unutar društva koje je u osnovi zadovoljno samim sobom i željelo bi neka poboljšanja ali ne i previše promjena. Kriza na Srednjem Istoku(...) još je jednom pokazala kako vanjski svijet ima načina privući pozornost s Amerike bez obzira koliko zadovoljna ona bila glede svog zanemarivanja vanjskih događanja. U ono malo vremena koje je u utorak bilo posvećeno raspravi o vanjskoj politici, raspravljalo se neodređeno, pretenciozno i bez konačnih zaključaka. Bush je ustrajao na tome da bi se mnogo više novca trebalo uložiti u vojsku no da se ona ne bi trebala koristiti osim u slučajevima nedefiniranih i, izgleda, ograničenih slučajeva 'nacionalnih interesa'- što je politika 'troši, ali ne šalji'. Kazao je kako SAD moraju biti ponizne u svojoj snazi, što je osobina koju on sam ne pokazuje. Gore se zalagao za rad na razvoju zamisli posthladnoratovskog svijeta da bi sila mogla i trebala biti korištena za humanitarne svrhe i demokratske težnje. No javnost je, izgleda, zbunjena i nesigurna. Nije ohola zbog činjenice da je supersila koja zaslužuje da se njezina volja provede u djelo, ali ni baš previše zabrinuta zbog onoga što se događa drugim ljudima. Različiti rezultati anketa, nezainteresirani komentari i manjak uzbuđenja čak i sada, tri tjedna prije izbora odražavaju poteškoće koje Amerikanci imaju pri donošenju odluke glede toga za koga žele glasovati. Postoji mnogo prigovora ljudi koji žele druge, bolje kandidate među kojima bi mogli birati. Niti jedan od ove dvojice ne izaziva duboko neprijateljstvo niti veliki entuzijazam, što je još jedan dokaz za sadašnje mirno raspoloženje Amerike. Stari slogani Hladnoga rata glede hitne potrebe da se ojača obrana još uvijek odzvanjaju, iako se o vojnoj policiji još nije raspravljalo. Ovo bi trebala biti prilika za puno objašnjenje i ozbiljnu raspravu glede (...) nacionalne raketne obrane(...). Ipak, nitko ne želi govoriti o detaljima(...). Sada kada njezinu moć nitko ne smatra upitnom i gotovo nitko joj se ne suprotstavlja, Amerika više, izgleda, ne osjeća (...) čak niti onaj čuveni ponos protiv kojega su drugi tako često upozoravali. Pokazalo se da hegemonija nije baš toliko fascinantna a upravljanje svijetom toliko privlačno koliko su to neki običavali misliti. Ne radi se o izolaciji nego o varijanti brige za vlastiti vrt, koju je preporučivao Voltaire. U izbornim terminima, to znači da neodlučnost(...) dvoboja ne izaziva dramatično iščekivanje koju takvo stanje implicira. Nije vjerojatno da će u američkoj politici niti u američkom ponašanju doći do dramatičnih promjena, bez obzira na rezultat. To nije loše. Postoji mnogo stvari koje treba učiniti kako bi se svijet poboljšao. A manjak strasti, koji znači i nedostatak mržnje i odbijanje okrutnosti, može značiti i bolje ozračje za njihovo postizanje", piše Flora Lewis.