FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 28. IX. SRBIJA SE TREBA KOLEKTIVNO PREOBRATITI

US-KRIZA- PD, PI, PN, PL, PAN, PT, PR, PG, TR-Diplomacija-Izbori-Organizacije/savezi-Ratovi INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 28. IX. SRBIJA SE TREBA KOLEKTIVNO PREOBRATITI SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNEŽ28. IX. 2000.Srbija se treba kolektivno preobratiti"Slobodan Milošević i njegova supruga i suradnica, sociolog marksizma Mirjana Marković preživjeli su mnoge jugoslavenske izbore. Jugoslavenski predsjednik je priznao da je dobio manje ukupnih glasova od Vojislava Koštunice na predsjedničkim izborima u nedjelju, no raspisao je drugi krug izbora koji bi trebao biti održan 8. listopada. Predsjednički par još uvijek, teoretski, u svojim rukama ima sredstva kojima se na vlasti može održati silom, no moguće je da više neće imati političkih mogućnosti da to učine s obzirom na raspoloženje građana koje su pokazali rezultati izbora u nedjelju. Milošević ipak neće otići mirno. Uostalom, gdje otići? Nema kamo otići osim na sud za ratne zločine u Haagu. Može li ostati? Koštunica je kazao da kao predsjednik neće Miloševića predati stranom sudu za ratne zločine. No čak i u Srbiji, gubitak vlasti za Miloševića znači gubitak njegova života; stekao je previše neprijatelja.
SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNEŽ 28. IX. 2000. Srbija se treba kolektivno preobratiti "Slobodan Milošević i njegova supruga i suradnica, sociolog marksizma Mirjana Marković preživjeli su mnoge jugoslavenske izbore. Jugoslavenski predsjednik je priznao da je dobio manje ukupnih glasova od Vojislava Koštunice na predsjedničkim izborima u nedjelju, no raspisao je drugi krug izbora koji bi trebao biti održan 8. listopada. Predsjednički par još uvijek, teoretski, u svojim rukama ima sredstva kojima se na vlasti može održati silom, no moguće je da više neće imati političkih mogućnosti da to učine s obzirom na raspoloženje građana koje su pokazali rezultati izbora u nedjelju. Milošević ipak neće otići mirno. Uostalom, gdje otići? Nema kamo otići osim na sud za ratne zločine u Haagu. Može li ostati? Koštunica je kazao da kao predsjednik neće Miloševića predati stranom sudu za ratne zločine. No čak i u Srbiji, gubitak vlasti za Miloševića znači gubitak njegova života; stekao je previše neprijatelja. U njegovoj karijeri traženja i dobivanja vlasti putem nihilističkog nasilja logičan bi korak bio pokušaj poništavanja izbornog poraza nasiljem. Najozbiljnija prilika da ovo učini bila bi intervencija u Crnoj Gori. Zapadne sile objavile su tu mogućnost sa zebnjom, svjesne zala koje bi ta intervencija sa sobom donijela no nesposobne su se sporazumjeti glede zajedničke politike u svezi s načinom na koji bi se u tom slučaju postavile. Za Europljane, ovo je još jedan dokaz nesretne nesposobnosti EU-a da formulira pozitivne stavove vanjske politike - nesposobnost koja je ugrađena u strukturu EU-a i koja je možda i nerazrješiva. Pasivnost SAD-a glede opasnosti nasilja u Crnoj Gori rezultat je paralizirajuće odanosti SAD-a vojnoj doktrini koja isključuje žrtve, njezine nevoljkosti da preuzme bilo kakav rizik u vrijeme uoči predsjedničkih izbora u SAD-u i podijeljenosti američkog javnog mnijenja glede toga bi li vojska SAD-a trebala uopće biti na Balkanu. Clintonova administracija mora se boriti sa snažnim pritiskom Kongresa s ciljem povlačenja vojnika. Sve vlade koje su uključene u operacije UN-a i NATO-a na Balkanu sukobljavaju se s problemom suverenosti, koji je ključan. Crna Gora i Kosovo pravno su dio suverene Jugoslavenske federacije, koja je do sada opetovano izborne mandate davala Slobodanu Miloševiću. Crnogorska vlada želi neovisnost, no njeno stanovništvo uključuje i poveliku srbijansku manjinu. Kosovska albanska manjina također želi neovisnost(...). Sve se na kraju svodi na Miloševića i na to gdje ga slijepi i samodestruktivni nacionalizam koji ga je doveo na vlast sada vodi. Njegov srbijanski biograf, romanopisac Vidosav Stevanović, naziva ga 'nezanimljivim i banalnim, običnim do odbojnosti' dodajući da se 'jeziva, neopisiva, nezamisliva banalnost zla ne prepoznaje, ona o kojoj je pisala Hannah Arendt, sve do trena kada je zlo počinjeno.' Milošević je koristio ono što je bivši jugoslavenski predsjednik, Ivan Stambolić, nazvao srbijanskim identitetom 'koji se izražava u antieuropskom, antimodernom i kolektivističkom obliku.' Tvrdi da je Milošević 'najsavršeniji izraz najgorih osobina naše nacionalne osobnosti', dodajući da je on 'izraz naše despotske svijesti. Srbi ne žele da njima vlada čovjek. Žele gospodara, vođu. Naša je povijest prepuna dokaza za ovo. Pola svoje povijesti smo proveli u potrazi za takovim figurama, a drugu polovicu u pokušaju da ih se otarasimo.' Srbijanska elita bila je prva i najpunija entuzijazma u nasljedovanju Miloševića kada je otpočeo svoju kampanju za stvaranje 'velike' Srbije, što je ambicija koju su dijelili gotovo svi njegovi suparnici, među kojima se ističe Vojislav Koštunica. Ovo je dio objašnjenja zbog čega je jugoslavenska oporba u prošlosti opetovano doživljavala neuspjehe u svojem ujedinjenju protiv njega, i zbog čega je glasovanje održano prošloga vikenda bilo tako značajno. Stambolić je napisao da kada su bivše republike stare Jugoslavije shvatile osobine Miloševićeva programa, 'odmah su poželjele napustiti tu ludnicu. Milo Đukanović, crnogorski predsjednik, posljednji je shvatio istinu, a sada i njegova Crna Gora želi otići iz federacije sa Srbijom. Tako će se raspad Jugoslavije privesti kraju.' Oni koji su glasovali protiv Miloševića sada bi na njega mogli svaliti svu krivicu za sve ono što Stevanović naziva 'njihovim sramotama, njihovim zločinima, njihovim strahovima, njihovim mržnjama, njihovim snovima, njihovim impulsima'- njihovom vlastitom odgovornosti za sve ono što se dogodilo tijekom proteklih deset godina. Sve bi to mogli pokušati zakopati kao Miloševićevu krivicu, piše. Koštunica razumije da se srbijanski moral kao i politička izolacija trebaju prekinuti i da mora doći do pomirbe s modernom Europom i Zapadom. No čak i kao predsjednik, sam ne može učiniti sve to za Srbiju; potrebno je kolektivno prihvaćanje odgovornosti i preobraćenje", piše William Pfaff.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙