FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. IX. PREPOLAVLJANJE BROJA SIROMAŠNIH U SVIJETU

US-KRIZA- GJ, GD, PN, PR, PG -Makrogospodarstvo-Glasila/mediji-Strana pomoć-Organizacije/savezi THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. IX. PREPOLAVLJANJE BROJA SIROMAŠNIH U SVIJETU SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE21. IX. 2000.Prepoloviti broj siromašnih u svijetu je realan cilj"Predanost svjetskih čelnika cilju, koji je zajednički određen na Tisućljetnom summitu održanom ovoga mjeseca, prepolavljanju broja siromašnih i gladnih, osiguravanju osnovnog obrazovanja i zaustavljanju širenja AIDS-a, malarije i drugih bolesti do 2015. godine neki su okarakterizirali kao najobičniji utopizam- krasne ideje, no sasvim nerealne u praksi. To je krivo. Ti i drugi ciljevi koje si je svijet zacrtao su(...) pažljivo proračunati i tehnokratski zasnovani(...). Prava kombinacija globalnih i nacionalnih politika, zajedno s čvrstom političkom voljom zamisao može pretvoriti u djelo. Uzmimo najambiciozniji cilj - prepolavljanje siromaštva u svijetu. Trenutno postoji 1.2 milijarde ljudi koji dnevno žive s manje od 1 dolara. I iako je istina da se ta brojka zapravo nije promijenila unazad deset godina, rast populacije prikriva činjenicu da stotine milijuna ljudi više ne živi u siromaštvu. U Istočnoj Aziji, broj ekstremno siromašne populacije već se snizio sa 28 posto na 15 posto, od 1990. godine. U Južnoj Aziji, pad je
SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. IX. 2000. Prepoloviti broj siromašnih u svijetu je realan cilj "Predanost svjetskih čelnika cilju, koji je zajednički određen na Tisućljetnom summitu održanom ovoga mjeseca, prepolavljanju broja siromašnih i gladnih, osiguravanju osnovnog obrazovanja i zaustavljanju širenja AIDS-a, malarije i drugih bolesti do 2015. godine neki su okarakterizirali kao najobičniji utopizam- krasne ideje, no sasvim nerealne u praksi. To je krivo. Ti i drugi ciljevi koje si je svijet zacrtao su(...) pažljivo proračunati i tehnokratski zasnovani(...). Prava kombinacija globalnih i nacionalnih politika, zajedno s čvrstom političkom voljom zamisao može pretvoriti u djelo. Uzmimo najambiciozniji cilj - prepolavljanje siromaštva u svijetu. Trenutno postoji 1.2 milijarde ljudi koji dnevno žive s manje od 1 dolara. I iako je istina da se ta brojka zapravo nije promijenila unazad deset godina, rast populacije prikriva činjenicu da stotine milijuna ljudi više ne živi u siromaštvu. U Istočnoj Aziji, broj ekstremno siromašne populacije već se snizio sa 28 posto na 15 posto, od 1990. godine. U Južnoj Aziji, pad je umjereniji- sa 44 na 40 posto. No i s tek relativno malim poboljšanjima, napredak samo u Aziji- gdje živi dvije trećine veoma siromašnog stanovništva čitavog svijeta- biti će gotovo i dovoljan da bi globalni cilj postao ostvariv. Azijski uspjeh građen je na ambicioznim makroekonomskim politikama koje su potaknule integraciju u globalno gospodarstvo, razvoj jakog privatnog sektora koji je stvorio milijune poslovnih mjesta, dobro vođene javne financije i ulaganja u obrazovanje i zdravstvo. Kao rezultat financijske krize iz 1997. godine, taj okvir, koji je, djelovalo je, bio ugrožen, bio je snažno potaknut u mnogim zemljama i to važnim novim usmjerenjem na poboljšano upravljanje i demokratsku odgovornost. Sadašnji izazov jest pomoći otkriti koja je mješavina sličnih politika i institucija potrebna za prenašanje tih postignuća drugdje, posebice u podsaharski dio Afrike. Na tom kontinentu sada živi tek četvrt veoma siromašnog svjetskog stanovništva. No ta se brojka stalno povećava, a pogoršava ga i širenje AIDS-a. Kako bi se ostvario cilj- smanjenje siromaštva u čitavom svijetu - godišnji gospodarski rast trebao bi narasti na više od 7 posto, što je mnogo više nego što je on iznosio prije. Ipak, i to je moguće. Zemlje kao što su Mauricijus i Bocvana već su uspješno slijedile put Istočne Azije i smanjile siromaštvo za više od 25 posto u manje od jedne generacije a postoje i ohrabrujući znaci napretka od Ugande do Mozambika. Tu su i dvije demokratske, gospodarski jake zemlje- Nigerija i Južna Afrika, koje imaju potencijal da čitavu regiju potaknu na veći rast. Drugi izazov ostvarenju cilja jest pitanje kako mjeriti siromaštvo, koje ima druge dimenzije osim tek prosječnog osobnog dohotka. Rast nije prednost ako uništava okoliš, ne zapošljava žene ili obitelji premješta iz sigurnih no siromašnih sela u zastrašujuće sirotinjske gradske četvrti pune kriminala(...). Još jedan cilj je i zaustavljanje širenja AIDS-a, malarije i tuberkuloze, od kojih je ukupno umrlo 150 milijuna ljudi, od 1945. godine - što je više nego šest puta više od broja ljudi koji su poginuli u svim oružanim sukobima zajedno. I ovdje, čak i bez cjepiva ili lijeka za AIDS, nove strategije znatno mogu poboljšati stanje. Uganda i Senegal već su, kao rezultat pametne javne politike, prevencije i obrazovnih kampanja koje se mogu provoditi bilo gdje, uspjele smanjiti broj ljudi koji žive s virusom AIDS-a. Zadatak UN-a i partnera kao što je Svjetska banka jest nastaviti i ubrzati ovaj napredak. UN-ov Program za razvoj teži odigrati ulogu katalizatora premještajući glavnu pažnju na zalaganje u cilju zadržavanja tih pitanja na globalnim i nacionalnim listama prioriteta u isto vrijeme osiguravajući strateške savjete i podršku vladama glede načina na koji primijeniti prave politike i institucije. Tako ovogodišnji Tisućljetni summit nije bio tek maštanje globalnih sanjara nego je bio zasnovan na realnim strategijama i proračunima. Unatoč tome, (...) svi ćemo morati, od sjevera do juga, bogati i siromašni, raditi zajednički i s istim planom, ako želimo ostvariti te ciljeve. Trebali bismo se sjetiti i činjenice da će čak i kada smanjimo broj siromašnih u svijetu za pola, ostati mnogo siromašnih. Ovo je ipak pragmatičan, a ne idealistički cilj", piše Mark Malloch Brown.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙