INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. IX. VRIJEME JE DA SE KAŽE ISTINA O EURU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. IX. 2000. Vrijeme je da se kaže istina o pridruživanju euru "U Europi se događa nešto neobično. Čelnici triju zemalja ili govore istu laž ili se spremaju to učiniti. Koje su to zemlje, kakve to laži njihovi čelnici govore, zašto ih govore i kakve će biti posljedice? Tri zemlje su one članice EU-a koje razmatraju mogućnost pridruživanja jedinstvenoj valuti, eruru. Danska će glede pridruživanja glasovati 28. rujna. Britanska vlada održat će referendum tijekom slijedećeg parlamentarnog mandata ako ustvrdi da je euro prošao neke gospodarske ispite. Švedska će održati referendum no čeka na Dance. Ono što Danska i Velika Britanija govore, a što će bez sumnje kazati i Švedska, jest da je pridruživanje euru zapravo gospodarska procjena. Ovo je besmislica. Pridruživanje jedinstvenoj valuti veliki je korak prema europskoj federaciji, koja je oduvijek bila cilj europske avanture. Još 1958. Walter Hallstein, prvi predsjednik Europskog povjerenstva, definirao je budući razvoj Europe kao 'zajedničku carinu, gospodarstvo, politiku.' Oduvijek je bilo jasno da će oslobađanje trgovine u Europi imati političke posljedice. Još je izvješće Lige Naroda, početkom 1930- tih godina, istaknulo da bi opstanak zajedničke carine zahtijevao stabilnu valutu u Uniji. Ovo je, pak, impliciralo da 'različite gospodarske politike s ciljem održavanja gospodarske aktivnosti ne mogu biti provođene' pa da je stoga potreban 'neki politički mehanizam. Što je veće miješanje države u gospodarski život, to veća mora biti i politička integracija unutar zajedničke carine.' Čelnici tih triju zemalja ovo znaju. Britanski premijer Tony Blair priznao je privatno (...) da je pridruživanje euru sasvim političko pitanje. Zašto, dakle, pokušavaju obmanuti svoje birače? Razlog je slijedeći: boje se da će, ako budu iskreni glede političkih posljedica pridruživanja euru, glasači ono odbiti. Tada bi bili outsideri, ignorirani od 'Euro 12', sve više političkog bloka, kao i gospodarskog, koji uključuje i 11 zemalja kojima će se uskoro pridružiti i Grčka, i širi se na Istok. (...) Kakvi će biti rezultati? Ako Danci 28. rujna kažu 'ne', Danska se neće integrirati u Europu još mnogo godina. Isto vrijedi i za Švedsku. Većina Britanaca koji se protive pridruživanju euru tada će se dobiti ključnu potvrdu njihovih stavova. No što ako Danci kažu 'da'? Ako to učine, vjerojatno će to biti 'tanka' većina. Ovo nije valjana osnova za temeljno mijenjanje ustavnog položaja zemlja. Da li će 'Euro 12' biti sretan da ima, u slijedećoj fazi konstruiranja Europe, mlakog partnera koji će, čim se spomene bliža politička unija, pobjeći? Što s Britancima? Održavanje referenduma, kojega bi organizirao Blair u slijedećem Parlamentu, značilo bi otkrivanje karata njegovom ministru financija i vatrenoj protimbi tiska, znajući da, ako izgubi, da je gotov. Njegovi prethodni postupci ukazuju na to da nije vjerojatno kako će preuzeti rizik.(...) Tako strategija zavaravanja javnosti u tri euroskeptične zemlje, izgleda, ne funkcionira. Ako njihovi čelnici nisu pripravni narodu kazati istinu, tada je na 'Euru 12' da to učini. Dakle, ostavimo 'Euru 12' da predloži još jednu konferenciju glede oblika Europe slijedeće godine, da sudjelovanje bude ograničeno na zemlje članice koje nisu predane tek euru, nego koje prihvaćaju Europsku federaciju kao konačni cilj. Izgradnja EU-a ne može biti dovršena ako manjina ne želi katedralu nego šator", piše Roy Dennman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu.