US LAT 20.7."REFORME" IZ STALJINIZMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 20. VII. 2000. "Reforme" koje svoje korijene vuku iz vremena staljinizma "Ostavština Borisa Jeljcina Vladimiru Putinu - vlada, vojska i policija koje nikome ne odgovaraju - počinju davati rezultate. Umjesto da je za sobom ostavio preduvjete demokracije, Jeljcin je Putinu ostavio izvrsnu prigodu da zlorabi te institucije i sam prigrabi jednako veliku količinu moći. Putin sada gradi policijsku državu, služeći se u prvom redu organima policije Federalne službe za sigurnost (FSB) i vojskom, u namjeri da prisvoji sve ključne položaje moći u Rusiji, eliminira sve protivnike, napadajući i unutarnje i vanjske neprijatelje. Novi zakoni i odredbe dali su FSB-u nadzor nad elektronskim i e-mail prijenosima u Rusiji i oživjeli mrežu agenata FSB-a u društvu kao i njezinu sposobnost da pronađe špijune u vojsci. Gradeći na temeljima Jeljcinova zanemarivanja reformiranja policije i vojske, Putin golemim koracima kreće prema eliminiranju parlamentarnog imuniteta, civilnih prava i privatnosti u Rusiji. Porezna policija i FSB zauzimaju poslovne prostore i urede medijskih tvrtki koje se smatraju kritičarima Putinova režima. Kritičari režima, kao vlasnik Media-Mosta, Vladimir A. Gusinski i izvjestitelj Radija Slobodna Europa, Andrej Babitski (...), uhićeni su i zlostavljani. Kampanja se ubrzala odmah nakon Putinova obraćanja naciji u kojem se suprotstavio Jeljcinovoj politici. Putinova policija počela je proganjati pristaše Jeljcinova programa privatizacije, uključujući i oligarhe Vagita Alekperova, čelnika "Lukoila", Anatolija B. Čubajsa, čelnika "UES-a", Vladimira Potanina, predsjednika skupine koja posjeduje Norilsk Nickel; čak i medijskog tajkuna Borisa A. Berezovskog. Jednako zabrinjavajući su i pokušaji da se podijeli židovska zajednica, čiji je čelnik Gusinski. Uhićenje Gusinskog ponovno je potaklo antisemitizam, koji se uvijek može pronaći u arsenalu ruskih diktatora. Putin je počeo i policijski napad na prijenos vlasti pokrajinama, što je ključni preduvjet demokracije i federalizma, čak i ako su sami guverneri zlorabili svoja ovlaštenja, što je još jedna ostavština Jeljcinova bezakonja. Cilj je centralizirati kontrolu nad poreznim prihodima i nad lokalnim medijima i iskorijeniti bilo kakvu nadu za istinsku oporbu. Ti potezi dogodili su se usporedno sa stvaranjem novih federalnih sudbenih agencija u cilju ubrzavanja kaznenih postupaka protiv političara koji odbijaju surađivati, kao i protiv vlasnika tvrtki. Svi ovi potezi u cilju uništavanja unutarnjih neprijatelja prizivaju u sjećanje najgora vremena ruskog despotizma. Teško da bi se moglo kazati kako je slučajno što Putin diže u zvijezde uporabu doušnika, i da je čak i otvoreno kazao kako bi volio da je situacija onakva kakva je bila 1937., u zenitu Staljinove strahovlade. Potraga za neprijateljem kod kuće, međutim, samo je dio Putinove velike vizije. Putin vjeruje da je Rusija suočena s koordiniranim unutarnjim i vanjskim prijetnjama. Te bi prijetnje trebale podijeliti Rusiju kod kuće i zauzdati ju u inozemstvu, i primijeniti terorizam - kao u Čečeniji i drugdje - protiv nje. To podsjeća na lenjinističko-staljinističku paranoju glede unutarnjih neprijatelja i kapitalističkog okruženja. Kao odgovor na to, Putin je počeo ofenzivu s ciljem ponovne integracije svih policijskih i vojnih struktura u bivšim sovjetskim republikama(...). Moskva sada zahtijeva potpunu slobodu za svoju vojsku i policiju kako bi mogli neometano djelovati diljem srednje Azije i Bjelorusije u cilju borbe protiv terorizma i ekstremista. Ova policijsko-vojna integracija i koordinacija uključuje i Kinu, gdje je Putin bio ovoga tjedna. Peking daje čvrstu potporu Putinovim policijskim napadima. Putinovo kretanje u smjeru stvaranja policijske države Rusiju usmjerava u najopasnijem mogućem smjeru. Zaista, mnogi zapadni i ruski analitičari tvrde kako su Putin i FSB iskoristili korumpiranost Jeljcinove obitelji kako bi ga maknuli s vlasti, prijeteći mu otkrivanjem dodatnih kompromitirajućih informacija o njemu i njegovoj obitelji. Čak i bez te optužbe, ruski neoimperijalizam i (...) policijska država se vraćaju. Dok se Rusija približava vladi i kolonijalizmu urotom, možemo li zaista Putina zvati, kao što su to mnogi činili, jednim od vodećih reformatora Rusije? I kome taj opis odgovara", pitaju se Stephen Blank i Theodore Karasik.