US CSM 7. VII. U SUSRET NOVOM EU-U

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 7. VII. 2000. U susret novom EU-u "Kamo je krenula Europa? To je pitanje koje se sve češće može čuti na usnama Europljana. Kako je ovoga tjedna Pariz preuzeo predsjedanje nad EU-om, francuski predsjednik Jacques Chirac žustro je počeo novu raspravu o sudbini Kontinenta. Govoreći o zajedničkom ustavu koji bi vrijedio od Poljske do Portugala, Chirac je prisegnuo da će šestomjesečno predsjedanje Francuske EU-om utrti put 'velikoj tranziciji' prema mnogo većoj, dubljoj i ujedinjenijoj uniji. No njegova vizija nekolicine vlada-prethodnica, koje bi ostale članice EU-a ostavile u sjeni(...), neke je od njegovih susjeda učinila opreznima zbog mogućnosti da će u ovoj 'novoj Europi' dobiti drugorazredni status. 'Složili bismo se da bi Europa trebala biti Europa država članica', kazao je britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook prošloga tjedna. 'Naglasili bismo, međutim, da Europa mora biti zajednica ravnopravnih država.' Međutim, nije vjerojatno da će britanske sumnje zaustaviti sve veći broj pristaša njemačkoga ministra vanjskih poslova, Joschka Fischera, glede budućeg oblika i svrhe Europe. Naime Fischer je u kontroverznom govoru, održanom u svibnju, govorio o potrebi da se utre put 'Sjedinjenim Europskim Državama'. (...) Riječ je o raspravi koju ruši jednostavna činjenica. Broj članica Europske unije, koju trenutno čini 15 država članica, trebao bi se udvostručiti. Kada se pridruži svih 13 zemalja-kandidatkinja iz srednje Europe i Sredozemlja, EU će postati domom 500 milijuna građana. Institucije oblikovane za šest zemalja koje su osnovale EU kolabirale bi pod težinom gotovo 30 članica. Reforme, svi se slažu, neizbježne. No zamisli glede dugoročnije budućnosti EU-a koje se sada mogu čuti imaju širu svrhu. Već neko vrijeme, europski čelnici djelovali su zaokupljeni nebitnim detaljima upravljanja unijom, nikada se ne baveći pitanjima od šire važnosti. Europljani se također sve više protive neizabranoj vladi EU-a u Bruxellesu, Europskom povjerenstvu, koje ima reputaciju distancirane i nerazumljive organizacije. Rezultat, brinuo se Fischer u svom svibanjskom govoru, jest da je 'proces europske integracije mnogo ljudi doveo u pitanje; na njega se gleda kao na birokratsko pitanje kojim upravlja (...) Eurokracija iz Bruxellesa - u najboljem slučaju dosadan, u najgorem opasan.' Fischerov odgovor - pozivanje na eventualno osnivanje demokratske europske federacije - 'u svih je ponovno usadilo ambiciju', trdi Moisi. 'Podsjetio je ljude da biti Europljanin znači mnogo više od pukog raspravljanja o detaljima. Radi se o izgradnji dugoročnog projekta.' Francuska namjerava položiti institucionalne osnove za tu izgradnju novim sporazumom EU-a koji bi trebao biti potpisan u prosincu u Nici, na kraju međuvladine konferencije. Ta konferencija sazvana je u cilju reformiranja Europske unije kako bi funkcionirala i uz više članica(...). Ključ za te promjene bit će ideja o 'ojačanoj suradnji' među malim skupinama članica koje žele ići naprijed brže od drugih, što će omogućiti usklađivanje njihovih politika(...), čak i u slučaju da druge države EU-a nisu spremne za to. Bez tog preduvjeta, tvrde francuski dužnosnici, proces integracije EU-a bit će usporen na ritam najsporije i najmanje energične zemlje-članice. S njime, sve bi bilo spremno za 'pionirsku skupinu' koju proklamira predsjednik Chirac. To ima mnogo zajedničkoga s Fischerovom zamisli o 'središtu gravitacije', naprednoj skupini zemalja koje bi stvarale vlastitu jezgru i sačinile prvi nacrt ustava za buduću federaciju. No to duboko uznemirava zemlje poput Velike Britanije, čiji dvojaki stav glede pridruživanju euru, jedinstvenoj europskoj valuti, koči ambicije Londona da bude vodeća snaga Europe. 'Mislim da bi za Britaniju bilo veoma štetno da u Europi postoji jedna jezgra i da prihvatimo činjenicu da se ne nalazimo u njoj(...)', kazao je Cook. Jasno nastojeći ublažiti britansku skepsu glede federalne Europe, i Chirac i Fischer opetovano su naglašavali kako ne zamišljaju europski ustav, niti federaciju, kojim bi se stvorila europska superdržava koja bi, pak, zamjenila postojeće države-nacije. 'Samo ako europska integracija u federaciju uključuje i države- nacije... takav projekt će biti održiv', govorio je Fischer. No dok u Europi traju javne rasprave o granicama Kontinenta, o tome što one predstavljaju i o svim ostalim pitanjima koja bi ustav mogao razriješiti, mala Austrija sve je mračno podsjetila na praktične zapreke sporazumu glede tako apstraktnih pitanja. Upravo kako bi ojačale koncept 'europskih vrijednosti' i pokazale nezadovoljstvo uključivanjem stranke krajnje desnice, Slobodarske stranke u vladu, ostale članice EU-a zahladile su diplomatske odnose s Austrijom početkom ove godine. Ovoga tjedna Austrija je dala naslutiti da će ako se ne ukinu sankcije koje su joj nametnute, blokirati bilo kakav sporazum o reformama EU-a na summitu u Nici. Negdje između zadržavanja vlastitih vrijednosti i održavanja funkcioniranja EU-a, europski čelnici morat će pronaći put u budućnost", piše Peter Ford.