US WP 12. 7. UČINITI BOSNU ČITAVOM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 12. VII. 2000. Učniti Bosnu čitavom "Pet godina nakon pregovora u Daytonu, Bosna je prejaka da umre, no preslaba da bi funkcionirala kao normalna, suverena država, i to zbog toga što, iako su vojni zadaci određeni Daytonskim mirovnim sporazumom ispunjeni, vitalne odredbe koje se tiču civila nisu primijenjene. Najviše zabrinjava neuspjeh plana za povratak 1,5 milijuna izbjeglica. Gotovo svaki problem u Bosni ima danas svoj korijen u ovom ključnom pitanju. Tek 4 posto izbjeglica iz 'etnički očišćenih' područja vratilo se svojim domovima, a većina ih je u ruralnim područjima. Međunarodna zajednica ne provodi dovoljno velik pritisak na dužnosnike, naročito u republici srpskoj, kako bi omogućili povratak izbjeglica u gradove. U čitavoj povijesti, urbana područja bila su pravi generatori multietničke kohabitacije i suradnje. Ako se spori ritam povratka nastavi, proći će još 30 godina prije nego što se u svoje domove vrate sve izbjeglice - ili umru od starosti. Povratak 25.000 izbjeglica u Sarajevo, prijestolnicu, pokazuje da su masovni povratci mogući. Ipak, u Banju Luku, Mostar i druge veće gradove vratilo se tek po nekoliko obitelji. Drugi veliki problem je u tome što Zapad ustraje na održavanju izbora u Bosni, no ne inzistira na uvjetima koji su ključni za to da oni budu slobodni i pošteni. To (...) je imalo razoran učinak na politički razvoj Bosne. Zaista, utjecaj nacionalista na dvije trećine Bosne danas je jači nego 1996. godine kada su bošnjačke stranke imale većinu u 11 lokalnih vijeća u srbijanskom entitetu. Danas, te stranke nemaju većinu niti u jednom vijeću. Opći izbori koji bi trebali biti održani u studenome gotovo će neizbježno potvrditi status quo. Moramo progovoriti o ključnim problemima Bosne, ne samo o simptomima. Prvo, trebamo održati broj međunarodnih vojnika na sadašnjem broju ili blizu njega, a SAD bi i dalje trebao imati vodeću ulogu. Jaki SFOR potreban je kako bi osigurao sigurnost povratnika. Moramo se pobrinuti i za dugoročnu sigurnost Bosne osnivanjem jedinstvenih oružanih snaga Bosne i primanjem Bosne u NATO-ovo Partnerstvo za mir. Drugo, izbjeglice moramo početi vraćati u gradove u velikim brojevima. Bosanske dužnosnike koji ometaju taj proces treba ukloniti. Treće, moramo stvoriti uvjete za slobodne i poštene izbore diljem Bosne. Ondje gdje ti uvjeti ne postoje, moramo odgoditi izbore. Održati izbore u republici srpskoj, u odsutnosti 750.000 njezinih stanovnika nije prihvatljivo. Četvrto, moramo obnoviti Daytonski sporazum tako da odražava sadašnje uvjete. Držati se odredaba sporazuma kao da su uklesane u kamen neće donijeti rezultate. Sporazum mora biti usklađen s Paktom za stabilnost u jugoistočnoj Europi i s međunarodnim konvencijama za ljudska prava, kako bi se izbjegla očita diskriminacija. Etničke kvote i veta iz sporazuma, koji kontinuirano blokiraju normalno funkcioniranje države, moraju biti ukinuti. U suprotnom, parlament, predsjedništvo i Vijeće ministara i dalje neće funkcionirati. U isto vrijeme, moramo uvesti moderni legalni sustav. To će poraziti korupciju i privući strana ulaganja. Posljednje, moramo iskoristiti ovaj rijetko povoljni trenutak za akciju. Hrvatska je napustila svoj iredentizam, a plan njezinih ultranacionalističkih zastupnika u Bosni uskoro će zamrijeti. Sada je pravo vrijeme da se Mostarcima vrate njihovi domovi, da se imenuju problemi republike srpske. Režim u Beogradu tamo i dalje nastavlja provoditi neprimjereni utjecaj. Moramo se pobrinuti da svaki bosanski dužnosnik, bez obzira na etničku pripadnost, podupire bosansku reintegraciju i razvoj kao funkcionalne, demokratske države. Bosanci od svoje zemlje žele ono što i svaki Europljanin i Amerikanac: demokratske institucije, zakonodavnu državu, poštivanje ljudskih prava, tržišno gospodarstvo i multietničko društvo. Ti ciljevi mogu se postići ako se svaka odredba Daytonskog sporazuma koja se zalaže na reintegraciju u potpunosti implementira, a da svaki dio sporazuma koji se za nju ne zalaže bude prepravljen", piše Haris Silajdžić.