US-E-KRIZA- PD, PL, PG-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi US WP 19.7. IMAT ĆETE DEMOKRACIJU SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST19. VII. 2000.Imat ćete demokraciju"Katkada je odnos Francuza i Amerikanaca najviše nalik na onaj
Ginger Rogers i Freda Astairea u jednom od onih starih musicala - romansa bez poljupca. Kako su među prvim demokracijama na svijetu, ove bi dvije zemlje više trebale nalikovati na usklađeni par (...). Ipak, SAD i Francuska čak su se uspjele naći na suprotstavljenim stranama glede načina postizanja naizgled najmanje kontroverznog cilja zapadnih zemalja - poticanja demokracije. Od 108 zemalja koje su se u Varšavi sastale krajem lipnja na I. svjetskom demokratskom forumu, Francuska je bila jedina koja je odbila potpisati službeno priopćenje konferencije, 'Varšavska deklaracija: prema zajednici demokracija.' Dakle. Charles de Gaulle bio bi ponosan.Do ideje za konferenciju došli su državna tajnica SAD-a, Madeleine Albright, i poljski ministar vanjskih poslova, Bronislav Geremek(...). Promatrači francuske vanjske politike mogli bi lako zaključiti kako se ovdje radi o primjeru dobro poznate galske svojeglavosti, naročito kad je posrijedi američka inicijativa.Prema novinskim izvješćima, francuski ministar vanjskih poslova,
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
19. VII. 2000.
Imat ćete demokraciju
"Katkada je odnos Francuza i Amerikanaca najviše nalik na onaj
Ginger Rogers i Freda Astairea u jednom od onih starih musicala -
romansa bez poljupca. Kako su među prvim demokracijama na svijetu,
ove bi dvije zemlje više trebale nalikovati na usklađeni par (...).
Ipak, SAD i Francuska čak su se uspjele naći na suprotstavljenim
stranama glede načina postizanja naizgled najmanje kontroverznog
cilja zapadnih zemalja - poticanja demokracije. Od 108 zemalja koje
su se u Varšavi sastale krajem lipnja na I. svjetskom demokratskom
forumu, Francuska je bila jedina koja je odbila potpisati službeno
priopćenje konferencije, 'Varšavska deklaracija: prema zajednici
demokracija.' Dakle. Charles de Gaulle bio bi ponosan.
Do ideje za konferenciju došli su državna tajnica SAD-a, Madeleine
Albright, i poljski ministar vanjskih poslova, Bronislav
Geremek(...). Promatrači francuske vanjske politike mogli bi lako
zaključiti kako se ovdje radi o primjeru dobro poznate galske
svojeglavosti, naročito kad je posrijedi američka inicijativa.
Prema novinskim izvješćima, francuski ministar vanjskih poslova,
Hubert Vedrine, uvrijedio je američku delegaciju, predvođenu
hrabrom Madeleine Albright, kad se oštro usprotivio tzv.
Varšavskoj deklaraciji. Iako je sastanak bio sazvan s dobrim
namjerama(...), 'rast demokracije je složen. U obzir treba uzeti
posebnosti svakog pojedinog slučaja. To nije pitanje koje dopušta
poopćavanja.' Osim toga, Francuzi su odbili prihvatiti
konferenciju kao dio plana akcije, dajući na taj način drugima
pravo da interveniraju u unutarnje poslove zemlje u ime
demokracije. 'Varšavsku konferenciju treba smatrati tek početkom
za takvu razmjenu, no ne programom akcije' stoji u izjavi.
Uza sve dužno poštovanje prema Geremeku, koji zaista zaslužuje
poštovanje kao netko tko se trudio poticati demokraciju i
stabilnost u Srednjoj Europi, treba biti nespretan kao državna
tajnica Madeleine Albright da vas se potakne na razmišljanje o tome
treba li poticati demokraciju, što je cilj za koji je obećala da će
mu se potpuno posvetiti posljednjih šest mjeseci u kojima obnaša
svoju dužnost. Zaboga, čovjek bi se čak mogao složiti s
Francuzima.
Kao što je to zamijetio Kenneth Roth, izvršni direktor agencije
Human Rights Watch iz New Yorka(...), nastojanja SAD-a mogu čak
poticati 'sve više neprijateljski stav'. Kazao je i da se 'na SAD
sve više gleda kao na vladu koja propovijeda ostatku svijeta, no
nije se voljna pokoriti međunarodnim standardima'. To se moglo
odnositi na prigovore SAD-a Međunarodnom sudu za zločine.
Dok službeno priopćenje konferencije iznosi mnoge vrijedne ciljeve
i podupire 'univerzalnost demokratskih vrijednosti', posebno je
zanimljivo istaknuti kako je dokument, dugačak četiri i pol
stranice, dovršen prije konferencije radne skupine sedam zemlja,
koju predvodi SAD. (...)
Zanimljivo, prema tvrdnjama jednog francuskog diplomata,
francuski ministar vanjskih poslova zaista je tjedan dana
unaprijed informirao Poljake da Francuska neće potpisati
deklaraciju. Francuska, s obzirom na to da je vodeća europska
zemlja, ipak je pozvana, no sve to Amerikancima je dobro došlo da
izraze šok i zgražanje kada je rezerviranost Francuza tijekom
konferencije postala javna. Zapravo, Francuzi su imali prigovora
glede dviju stvari: 1) da sve previše nalikuje na to da bogate
demokracije prisiljavaju na demokraciju svoje siromašne podređene
i 2) da sve demokracije nisu jednake. To naročito potvrđuje popis
sudionika - koji uključuje zemlje kao što su Alžir, Azerbajdžan,
Haiti, Kuvajt, Tunis i Rusija. Kina je odlučila da neće doći, a
Tajvan, naravno, nije bio pozvan.
Pa, sama Francuska ima vlastiti osebujni stil demokracije. Među
svim čelnicima svijeta, upravo je predsjednik Francois Mitterrand
uživao u činjenici da ga zovu Dieu - Bog. Valjda nitko nije
savršen", piše Helle Bering.