FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 28. VI. KANDIDATI RIJETKO SPOMINJU VANJSKU POLITIKU

US-KRIZA- PB, PI, PL, PP, PR, PG, TO-Obrana-Izbori-Vlada-Oružani sukobi CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 28. VI. KANDIDATI RIJETKO SPOMINJU VANJSKU POLITIKU SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR28. VI. 2000.Kandidati rijetko govore o vanjskoj politici"Ako bi rasprava glede vanjske politike trebala biti značajni dio sadašnjih političkih kampanja, što bi trebalo biti tema takove rasprave? Značajna rasprava o odnosima Amerike sa svijetom možda i nije moguća u vrijeme zahuktavanja predsjedničkih i kongresnih kampanja. Politička retorika može povećati očekivanja ili implicirati obećanja koja je potom teško ostvariti na kada osoba jednom počne obnašati predsjedničku ili kongresničku dužnost. No, u isto vrijeme, kampanje predstavljaju priliku da se poveća svijest javnosti glede ovih pitanja. U ono malo prostora koji je u vrijeme izbora dan vanjskoj politici, naglasak je na pitanjima sile i nacionalne sigurnosti, sa posebnim naglaskom na Kini, Rusiji i 'razbojničkim zemljama': bi li SAD trebala provesti u djelo svoj plan za raketnu obranu? Možemo li utjecati na promjenu režima u Iraku? Kakva bi trebala biti naša vanjska politika prema Tajvanu? Možda su kandidati i njihovi savjetnici u pravu kada
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 28. VI. 2000. Kandidati rijetko govore o vanjskoj politici "Ako bi rasprava glede vanjske politike trebala biti značajni dio sadašnjih političkih kampanja, što bi trebalo biti tema takove rasprave? Značajna rasprava o odnosima Amerike sa svijetom možda i nije moguća u vrijeme zahuktavanja predsjedničkih i kongresnih kampanja. Politička retorika može povećati očekivanja ili implicirati obećanja koja je potom teško ostvariti na kada osoba jednom počne obnašati predsjedničku ili kongresničku dužnost. No, u isto vrijeme, kampanje predstavljaju priliku da se poveća svijest javnosti glede ovih pitanja. U ono malo prostora koji je u vrijeme izbora dan vanjskoj politici, naglasak je na pitanjima sile i nacionalne sigurnosti, sa posebnim naglaskom na Kini, Rusiji i 'razbojničkim zemljama': bi li SAD trebala provesti u djelo svoj plan za raketnu obranu? Možemo li utjecati na promjenu režima u Iraku? Kakva bi trebala biti naša vanjska politika prema Tajvanu? Možda su kandidati i njihovi savjetnici u pravu kada pretpostavljaju da će samo takva pitanja privući pažnju birača koji nisu sasvim u tijeku sa vanjskom politikom. Građani koji plaćaju porez trebali bi biti informirani o skupom programu raketnog štita, jer ga djelomice i oni financiraju. Ali, koliko god su prijetnja raketa iz Iraka, Irana, Sjeverne Koreje i Libije i praktičnost raketnog štita podložni raspravama, političari ne mogu ignorirati strah koji vizije o tome stvaraju. Članovi Kongresa- svjesni takvih strahova i željni pokazati brigu za sigurnost nacije(...)- takva pitanja 'guraju'. No jesu li ovo jedina pitanja koja zavrjeđuju pažnju? U vrijeme dok se zahuktava retorika o nuklearnoj prijetnji, kandidati rijetko spominju činjenicu da je mogućnost smanjivanja ove prijetnje pomoću kampanje protiv proliferacije zaustavilo odbijanje Senata da prihvati Sporazum o zabrani opsežnih testiranja (Comprehensive Test Ban treaty). U raspravama kako najbolje primijeniti proračunski višak, rijetko se može naći kandidata koji bi tvrdio kako smanjenje količine američkih resursa koji podupiru diplomaciju i vanjsku politiku mogu naškoditi nacionalnoj sigurnosti. Kandidati žele snažnu ulogu SAD-a u inozemstvu, pa ipak rijetko spominju kako bi osiromašeni establishment za vanjsku politiku imao manje samopouzdanja i slabiji pristup drugim nacijama, što je ključno za poticanje interesa SAD-a po pitanjima energetike, trgovine, ljudskih prava, terorizma, narkotika, suradnje u obrani i mirotvorstva. Rasprave glede odgovornosti nacije za humanitarne katastrofe i etničke sukobe pretvaraju se u rasprave bez zaključaka, s temom prošlosti, prilikom čega se spominju- i to ne uvijek točno- Somalija, Haiti, Bosna i Kosovo. Imigracija se često spominje, pa ipak malo tko govori o mogućnosti odgovornosti SAD-a za sve veći jaz između bogatih i siromašnih koji ljude koji žive van Europe i Sjeverne Amerike tjera da potraže bolji život. U međuvremenu, malo je kandidata koji imaju hrabrosti podržati UN i prihvatiti aktivnu ulogu za SAD u tom tijelu. U današnjoj političkoj klimi, nacionalna sigurnost i pitanja vanjske politike definirani su, izgleda, gotovo u potpunosti u ekstremnim i strašnim uvjetima. Nitko ne može zanijekati da bi napadi nukulearnim, biološkim i kemijskim oružjem mogli nanijeti ogromnu štetu SAD-u i mnogim njenim saveznicima. No, da li oni predstavljaju stvarnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti današnje Amerike? Zar se i druga pitanja ne mogu iznijeti na sličan način- zasnovana na primjetnim prijetnjama? Uskoro bi mogli dočekati dan kada će glasači biti uzbuđeni jer su iznenada zamijetili kako njihov okoliš postaje sve vrući(...) a da bolesti i pritisak prebrzog rasta populacije stiže iz dijelova svijeta koji su dugo vremena bili zanemarivani. Mogli bi primijetiti i to kako su njihove vlastite vlade, koje pate od arogancije moći, izgubile sposobnost utjecaja na svijet koji se sve više kosi sa američkom udobnom izolacijom. To vrijeme još nije došlo, no zar birači u nekoj budućoj izbornoj kampanji ne bi mogli kazati svojim kandidatima: ' Zašto ste bili toliko usredotočeni na skupo oružje da ste ignorirali stvarne i hitne prijetnje našem zdravlju i dobrobiti? Zar i takva pitanja nisu povezana sa 'nacionalnom sigurnosti'?", piše David D. Newsom, bivši zamjenik državnog tajnika za politička pitanja.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙