US-KRIZA- PB, PI, PL, PP, PR, PG, TO-Obrana-Izbori-Vlada-Oružani sukobi CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 28. VI. KANDIDATI RIJETKO SPOMINJU VANJSKU POLITIKU SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR28. VI. 2000.Kandidati
rijetko govore o vanjskoj politici"Ako bi rasprava glede vanjske politike trebala biti značajni dio sadašnjih političkih kampanja, što bi trebalo biti tema takove rasprave? Značajna rasprava o odnosima Amerike sa svijetom možda i nije moguća u vrijeme zahuktavanja predsjedničkih i kongresnih kampanja. Politička retorika može povećati očekivanja ili implicirati obećanja koja je potom teško ostvariti na kada osoba jednom počne obnašati predsjedničku ili kongresničku dužnost. No, u isto vrijeme, kampanje predstavljaju priliku da se poveća svijest javnosti glede ovih pitanja. U ono malo prostora koji je u vrijeme izbora dan vanjskoj politici, naglasak je na pitanjima sile i nacionalne sigurnosti, sa posebnim naglaskom na Kini, Rusiji i 'razbojničkim zemljama': bi li SAD trebala provesti u djelo svoj plan za raketnu obranu? Možemo li utjecati na promjenu režima u Iraku? Kakva bi trebala biti naša vanjska politika prema Tajvanu? Možda su kandidati i njihovi savjetnici u pravu kada
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
28. VI. 2000.
Kandidati rijetko govore o vanjskoj politici
"Ako bi rasprava glede vanjske politike trebala biti značajni dio
sadašnjih političkih kampanja, što bi trebalo biti tema takove
rasprave?
Značajna rasprava o odnosima Amerike sa svijetom možda i nije
moguća u vrijeme zahuktavanja predsjedničkih i kongresnih
kampanja. Politička retorika može povećati očekivanja ili
implicirati obećanja koja je potom teško ostvariti na kada osoba
jednom počne obnašati predsjedničku ili kongresničku dužnost. No,
u isto vrijeme, kampanje predstavljaju priliku da se poveća svijest
javnosti glede ovih pitanja.
U ono malo prostora koji je u vrijeme izbora dan vanjskoj politici,
naglasak je na pitanjima sile i nacionalne sigurnosti, sa posebnim
naglaskom na Kini, Rusiji i 'razbojničkim zemljama': bi li SAD
trebala provesti u djelo svoj plan za raketnu obranu? Možemo li
utjecati na promjenu režima u Iraku? Kakva bi trebala biti naša
vanjska politika prema Tajvanu?
Možda su kandidati i njihovi savjetnici u pravu kada
pretpostavljaju da će samo takva pitanja privući pažnju birača koji
nisu sasvim u tijeku sa vanjskom politikom. Građani koji plaćaju
porez trebali bi biti informirani o skupom programu raketnog štita,
jer ga djelomice i oni financiraju. Ali, koliko god su prijetnja
raketa iz Iraka, Irana, Sjeverne Koreje i Libije i praktičnost
raketnog štita podložni raspravama, političari ne mogu ignorirati
strah koji vizije o tome stvaraju. Članovi Kongresa- svjesni takvih
strahova i željni pokazati brigu za sigurnost nacije(...)- takva
pitanja 'guraju'. No jesu li ovo jedina pitanja koja zavrjeđuju
pažnju? U vrijeme dok se zahuktava retorika o nuklearnoj prijetnji,
kandidati rijetko spominju činjenicu da je mogućnost smanjivanja
ove prijetnje pomoću kampanje protiv proliferacije zaustavilo
odbijanje Senata da prihvati Sporazum o zabrani opsežnih
testiranja (Comprehensive Test Ban treaty).
U raspravama kako najbolje primijeniti proračunski višak, rijetko
se može naći kandidata koji bi tvrdio kako smanjenje količine
američkih resursa koji podupiru diplomaciju i vanjsku politiku
mogu naškoditi nacionalnoj sigurnosti. Kandidati žele snažnu ulogu
SAD-a u inozemstvu, pa ipak rijetko spominju kako bi osiromašeni
establishment za vanjsku politiku imao manje samopouzdanja i
slabiji pristup drugim nacijama, što je ključno za poticanje
interesa SAD-a po pitanjima energetike, trgovine, ljudskih prava,
terorizma, narkotika, suradnje u obrani i mirotvorstva.
Rasprave glede odgovornosti nacije za humanitarne katastrofe i
etničke sukobe pretvaraju se u rasprave bez zaključaka, s temom
prošlosti, prilikom čega se spominju- i to ne uvijek točno-
Somalija, Haiti, Bosna i Kosovo.
Imigracija se često spominje, pa ipak malo tko govori o mogućnosti
odgovornosti SAD-a za sve veći jaz između bogatih i siromašnih koji
ljude koji žive van Europe i Sjeverne Amerike tjera da potraže bolji
život. U međuvremenu, malo je kandidata koji imaju hrabrosti
podržati UN i prihvatiti aktivnu ulogu za SAD u tom tijelu.
U današnjoj političkoj klimi, nacionalna sigurnost i pitanja
vanjske politike definirani su, izgleda, gotovo u potpunosti u
ekstremnim i strašnim uvjetima. Nitko ne može zanijekati da bi
napadi nukulearnim, biološkim i kemijskim oružjem mogli nanijeti
ogromnu štetu SAD-u i mnogim njenim saveznicima. No, da li oni
predstavljaju stvarnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti današnje
Amerike? Zar se i druga pitanja ne mogu iznijeti na sličan način-
zasnovana na primjetnim prijetnjama?
Uskoro bi mogli dočekati dan kada će glasači biti uzbuđeni jer su
iznenada zamijetili kako njihov okoliš postaje sve vrući(...) a da
bolesti i pritisak prebrzog rasta populacije stiže iz dijelova
svijeta koji su dugo vremena bili zanemarivani. Mogli bi
primijetiti i to kako su njihove vlastite vlade, koje pate od
arogancije moći, izgubile sposobnost utjecaja na svijet koji se sve
više kosi sa američkom udobnom izolacijom.
To vrijeme još nije došlo, no zar birači u nekoj budućoj izbornoj
kampanji ne bi mogli kazati svojim kandidatima: ' Zašto ste bili
toliko usredotočeni na skupo oružje da ste ignorirali stvarne i
hitne prijetnje našem zdravlju i dobrobiti? Zar i takva pitanja
nisu povezana sa 'nacionalnom sigurnosti'?", piše David D. Newsom,
bivši zamjenik državnog tajnika za politička pitanja.