US WT 4.VII. KAKO UKLONITI DIKTATORA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 4. VII. 2000. Kako ukloniti diktatora "Ima ljudi koji, da jednostavno nestanu bez traga, ne bi nikome nedostajali. Primjerice, jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević. Možda i nije baš lijepo spekulirati o takovim stvarima, no zaista je veoma teško zamisliti ikoga tko bi prolio suzu za Miloševićem u slučaju da kojim slučajem padne s planine ili se izgubi na neki drugi način. Dapače, zaista je mnogo ljudi veći dio prošlog desetljeća provelo razmišljajući kako postići upravo to. U proteklih nekoliko tjedana ponovno je postala aktualna raprava o načinu uklanjanja Miloševića s vlasti. Posjetitelji s Balkana sa sobom nose nadu da je Srbija napokon na rubu političkih promjena. Bivši jugoslavenski premijer Milan Panić u Washingtonu promovira ideju da se Miloševiću ponudi politički azil - negdje, bilo gdje. Moglo bi mu se čak dopustiti i to da sa sobom ponese i na nepošten način stečenu imovinu, samo da pristane otići s vlasti. Panić pokušava 'prodati' to rješenje još od 1992. godine, kada je bio premijer. Rezultat je tada bio progon Panića, američkog poslovnog čovjeka rođenog u Srbiji. Ipak, vrijedno je razmisliti o ovoj zamisli. Diktatora se nije lako riješiti. Gotovo ih je nemoguće ubiti jer izvanredno vješto čuvaju vlastitu kožu. Adolf Hitler je pukom srećom preživio podmetanje bombe koje su organizirali njegovi generali, a nakon toga je postao još paranoidniji. Čitava je Njemačka bila u krhotinama, a ruski su vojnici okruživali Fuhrerbunker u travnju 1945. godine kada je konačno odustao i počinio samoubojstvo, uskraćujući saveznicima zadovoljstvo da mu sude u Nuerenbergu. Bi li oni to ikada učinili, otvoreno je pitanje. Upute britanskog premijera Churchilla engleskim vojnicima bile su da diskretno ubiju Hitlera ako ga pronađu pri ulasku u Berlin, prema informacijama u tadašnjim novinama. Jozef Staljin bio je jednako izdržljiv. Zastori u njegovim odajama u Kremlju bili su odsječeni do visine koljena kako bi se mogle dobro vidjeti čizme potencijalnih ubojica skrivenih iza njih. Niti Staljin nikada nije izveden pred lice pravde iako je zaslužan za najveći broj ubojstava ljudi u Sovjetskom Savezu. I brojni drugi padaju na um, koji su također izbjegli ruci pravde. Zaista, svakako je prije iznimka nego pravilo da ljude na vrhu stiže pravedna kazna, koja ne zaobilazi niže državne službenike. (...) Tek u najrjeđim slučajevima diktator dobiva ono što zaslužuje, kao Nikolaj Ceausesku, a tada je to rezultat borbe za moć na vrhu. Sve to navodi na zaključak da je najbolje što možemo učiniti s diktatorima maknuti ih i na taj način njihovim zemljama omogućiti da krenu naprijed. Jasno je da to ni na koji način ne zadovoljava ljudsku potrebu i želju za time da se vidi kako je pravda izvršena. Međutim, to je nužno. U Miloševićevu slučaju, on ne samo da zemlju drži kao taoca ostajući na vlasti u zemlji koja je sve nemoćnija - svoj negativan utjecaj širi i na čitavo područje. Osim ako Srbija ne bude sudjelovala, Balkanski pakt o stabilnosti neće imati šansu za uspjeh jer je Srbija geografski centar kroz koji moraju prolaziti ceste i tranziti bivše Jugoslavije. Do trenutka kada Milošević ode s vlasti, Srbija će biti pod sankcijama, nesposobna da sudjeluje. 'U zemlji u kojoj sam rođen, problem je Slobodan Milošević', napisao je Panić u članku koji je objavljen u Washington Postu. 'Srbiji i drugim ljudima na Balkanu donio je nasilje, bezakonje i političku represiju. Od kada sam se vratio u SAD nakon što sam bio jugoslavenski premijer prije zamalo deset godina, smatrao sam da su nastojanja pregovaranja s Miloševićem u najboljem slučaju loše vođena a u najgorem da pomažu njegovoj autoritarnoj vlasti. Danas, međutim, sam Milošević je možda rješenje. To je perverzni rezultat činjenice da je optužen za ratne zločine i da ga se može uhititi ako pomoli nos izvan Srbije. A Vladimir Putin to može učiniti - čime bi svojoj izmučenoj zemlji priskrbio prestiž.' Panić, čini se, razmišlja na sličan način kao neki dužnosnici američke administracije(...). A barem jedan francuski diplomat kojega sam pitao za ovo kazao je kako bi pozdravio Miloševićev hitri odlazak s vlasti. Osim problema nagovaranja srbijanskoga silnika, naravno, tu je i problem njegova azila. 'Nitko se još nije složio da ga primi', tvrdi Panić, čak ni grčka vlada koja je u prijateljskim odnosima sa Srbima. 'Svi imaju dovoljno vlastitih problema.' Zaista, šteta što je britanska vlada odlučna da Miloševiću ne ponudi utočište. Otok Sveta Helena bio bi izvrstan izbor", piše Helle Bering.