IT-12.VI.-LA STAMPA- BETTIZA O PUTINU

ITALIJA LA STAMPA 12. VI. 2000. Putinove slobodne ruke "Prikriveno i fleksibilno neslaganje s Amerikom u sporu glede protunuklearnog štita. Ispružena ruka i strateška obećanja Europi u protuameričkoj funkciji. Trenutno zamrzavanje diplomacije otvaranja prema Vatikanu. To su, u sintezi, tri osnovne točke koje su obilježile pravce pokretanja zapadne politike Vladimira Putina nakon kratkog susreta s Clintonom i boravka u Italiji. Među nitima tog prvog diplomatskog tkanja zagonetni lik novog ruskog predsjednika dobio je, čini se, jasniji profil. Svojim je sugovornicima Putin ostavio dojam da želi izići iz škripca 'dvije peći' kojima se obično služila politika postkomunističke Rusije prema Zapadu. Jeljcinova Moskva, pa čak i ona Gorbačovljeva, u trenucima slabosti prednost je davala dijalogu sa Sjedinjenim Državama: izravno s Washingtonom je otvarala dosje atomskog razoružanja, pokušavajući tako obnoviti svoju sliku euroazijske globalne supersile. Obratno, u trenucima veće sigurnosti u sebe pokazivala je sklonost ignorirati stari bipolarni klišej i, izvlačeći uobičajeni antiamerikanizam , približavala se Europi poznatim prijedlogom o 'zajedničkoj kući'. 'Europeističkiji' naglasak, primjerice, čuo se tijekom nedavnih balkanskih ratova kada je Rusija često nastojala zabiti klin između Europljana i Amerikanaca. Novost je da je Putin na polusummitu u Moskvi i razgovorima u Rimu, pokušao u jedan ujediniti ta dva naizmjenična i karakteristična trenutka prethodne postsovjetske diplomacije. (...) I Europljanima je iznio zamisao, koja nije bez određene privlačnosti premda je za sada potpuno bez odjeka, da zajedno s Rusijom izgrade regionalni sustav obrane protiv projektila bez sudjelovanja Amerike, ili čak, suprotstavljen Americi. Drugim riječima jedna 'zajednička kuća' oklopljena pod velikim ruskim arsenalom. Niti jedna europska sila srednje veličine ne ćini se, međutim, spremna natovariti si takav protuamerički izazov. I nitko, pa ni Moskva, ne usudi se konkretno proći točke tako teškog pitanja s kojima se realistički može suočiti tek 2001. nakon stupanja na vlast nove administracije Sjedinjenih Država. Putin je u međuvremenu više volio ostvariti poneki uspjeh u dojmu, praveći se da prilazi problemima dok ih je zapravo oprezno zaleđivao. Zaleđeni su amandmani na sporazum ABM, zaleđena je pretjeranim ponudama 'zajednička europska kuća', zaleđeno je otvaranje prema Vatikanu izostalim pozivom Papi da posjeti Rusiju. Za zaključak, Putin je jasno dao naslutiti malo bitnih stvari: pokazao je da se neće prenagljivati, da neće razgovarati samo s drugom supersilom, da će istodobno i bez predrasuda igrati na svim stolovima planeta", piše Enzo Bettiza.