IT-RU-US-supersile-predsjednici-diplomati IT-5.VI.-LA STAMPA-PUTIN I CLINTON ITALIJALA STAMPA5. VI. 2000.Putin u Rimu u lovu na potpore"Bill Clinton danas u Kijevu, nakon ključne moskovske etape, zaključuje svoje posljednje putovanje
u Europu kao predsjednik. Istodobno, Vladimir Putin u Rimu obavlja svoje prvo putovanje u inozemstvo nakon njegova svečanog stupanja na položaj u Kremlju.Clinton je ostavio Putina kako bi posjetio Ukrajinu koja je nakon Rusije bila najvažnija zemlja Sovjetskoga Saveza, i čije je proglašenje neovisnosti 1991. bilo odlučujuće za pad SSSR-a (i velikoruske hegemonije nad narodima starog imperija).Putin je ostavio Clintona kako bi se uputio u Rim, jednu od 'središnjih' prijestolnica Zapada (također i zato što je tu Vatikan). Velika rusko-američka igra se nastavlja i nakon kraja hladnoga rata, prirodno, na drugačije načine, a glavno 'igralište' ostaje Europa.Dvije najveće vojne sile sada su u asimetričnim položajima. Ne samo zato što su njihovi čelnici jedan na svršetku a drugi na početku mandata. Niti zato što je samo jedna od dviju supersila ostala to i u političkom i gospodarskom smislu, odnosno u globalnom smislu: to se
ITALIJA
LA STAMPA
5. VI. 2000.
Putin u Rimu u lovu na potpore
"Bill Clinton danas u Kijevu, nakon ključne moskovske etape,
zaključuje svoje posljednje putovanje u Europu kao predsjednik.
Istodobno, Vladimir Putin u Rimu obavlja svoje prvo putovanje u
inozemstvo nakon njegova svečanog stupanja na položaj u Kremlju.
Clinton je ostavio Putina kako bi posjetio Ukrajinu koja je nakon
Rusije bila najvažnija zemlja Sovjetskoga Saveza, i čije je
proglašenje neovisnosti 1991. bilo odlučujuće za pad SSSR-a (i
velikoruske hegemonije nad narodima starog imperija).
Putin je ostavio Clintona kako bi se uputio u Rim, jednu od
'središnjih' prijestolnica Zapada (također i zato što je tu
Vatikan). Velika rusko-američka igra se nastavlja i nakon kraja
hladnoga rata, prirodno, na drugačije načine, a glavno 'igralište'
ostaje Europa.
Dvije najveće vojne sile sada su u asimetričnim položajima. Ne samo
zato što su njihovi čelnici jedan na svršetku a drugi na početku
mandata. Niti zato što je samo jedna od dviju supersila ostala to i u
političkom i gospodarskom smislu, odnosno u globalnom smislu: to se
podrazumijevalo s padom sovjetskoga komunističkog sustava.
Asimetrija je u činjenici da Rusija, Putinovim izborom i početkom
vjerojatne faze unutarnje stabilnosti i modernizacije, više ne
prihvaća podređenu ulogu (i ona je jedno desetljeće jamčila neku
vrstu ravnoteže). Rusija želi 'povratiti' jedan opći status
supersile, i to dok Amerika (još uvijek s Clintonom, sutra s Bushom
ili Goreom), međutim, namjerava, 'sačuvati' svoju superiornost.
Jedna od dviju točaka kolizije te 'asimetrije' je glasoviti 'štit'
protiv projektila koji žele napraviti Sjedinjene Države (sa, barem
za sada, ograničenim ciljevima). Sa 'štitom' Amerika namjerava
osnažiti svoje strateško prvenstvo. Nasuprot tome, Rusija se
pribojava da bi on umanjio ili oborio važnost onoga što ostaje
njezin najveći, ako ne i i jedini, čimbenik snage, odnosno arsenal
ofenzivnih projektila.
Druga sporna točka je daljnje širenje NATO-a na istok, koje Moskva
ocjenjuje neprihvatljivim: među zemljama kandidatima nema
Ukrajine, za sada, ali Clintonov posjet Kijevu želi potvrditi
američki interes za to da Ukrajina ipak sačuva svoju neovisnost o
Rusiji.
Pred svime time, Putinov put u Rim i Milano zasigurno nema namjeru
biti odgovarajući protupotez. Tu prevladavaju legitimni i
probitačni bilateralni interesi, u osnovi gospodarski.
No putovanje ipak ulazi u strategiju pridobivanja određene
europske 'potpore', iskorištavajući činjenicu da, bilo glede štita
protiv projektila, bilo glede širenja NATO-a na istok, europske
zemlje pokazuju da imaju snažne rezerve (a posebice glede druge
točke jako važno može biti i gledište Vatikana).
Podrazumijeva se da Europljani moraju pozorno slušati Putinove
argumente, no bez podcjenjivanja onih povijesnog američkog
saveznika. Njihov cilj mora biti 'oporavljanje' ne Rusije kao sile,
nego njezine stabilne demokracije: s kojom bi se ostvario suživot u
'simetričnom' općem interesu", piše Aldo Rizzo.