VOA 13.4. CRNOGORSKI KAO SLUŽBENI?

GLAS AMERIKE - VOA 13. IV. 2000. Panel Centra Woodrowa Wilsona o uvođenju crnogorskog kao službenog jezika. Prilog Bojana Klime. 'Hoći li se u Crnoj Gori i službeno uvesti, umjesto srpsko- hrvatskoga, crnogorski jezik', pitanje je o kojemu se ovoga tjedna raspravljalo u washingtonskom Centru Woodrowa Wilsona, na panelu pod naslovom 'Jezik i nacionalnost u politici na Balkanu'. O ovoj je temi govorio Robert Greenberg, profesor Odjela za slavenske jezike i književnost Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu. Robert Greenberg zahtjeve za službenim uvođenjem crnogorskoga jezika vezuje uz političku situaciju u Crnoj Gori. Kolika je vjerojatnost da će se crnogorski pridružiti bošnjačkom, i srpskom i hrvatskom književnom jeziku? = Mislim da će do njega doći ako se Crna Gora uspješno odvoji od Srbije i postane neovisna država. Inače, bez obzira na to, Matica crnogorska koja se tim pitanjima bavi, već se izjasnila za službeno uvođenje crnogorskog jezika. Međutim, čak ako Crna Gora i ostane u Jugoslaviji, ona će nastojati očuvati svoje posebnosti - odnosno ijekavsku varijantu srpsko-hrvatskog jezika, kakva se sada jedino govori u Crnog Gori, kaže ovaj američki slavist. Robert Greenberg smatra da su nastojanja da se crnogorski proglasi službenim jezikom vjerojatno dobila zamah 1994. kad su bosanski Srbi - u službenoj uporabi - odlučili prihvatiti ekavicu, kako bi se i na taj način još više približili Beogradu. O razlikama između crnogorskoga i srpskoga Robert Greenberg kaže: = Vojislav Nikčević, filolog sa Sveučilišta u Nikšiću, autor Pravopisa crnogorskog jezika, objavljenog 1997., dodao je crnogorskoj abecedi tri nova znaka. Uz to, on predlaže da, osim ćirilice, u službenoj upotrebi bude i latinica, a oba se pisma obogaćuju tim novim znakovima, odnosno slovima. Za mene je najzanimljivija Nikčevićeva zamisao prema kojoj su i srpski, i hrvatski, i bošnjački, i crnogorski, dio jedinstvenog jezičnog sustava koji, prema njemu, ne predstavlja smetnju pojavi različitih jezika, u svakoj od država u kojima se za bivše Jugoslavije govorio srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Robert Greenberg, profesor na Odjelu slavenskih jezika i književnosti Sveučilišta Sjeverne Karoline, smatra da je 'posebno zanimljivo' što su sva tri jezika nastala od srpsko-hrvatskog - kako se jezik južnih Slavena u Sjedinjenim Državama još najčešće naziva - za predložak izabrala ono sto im je zajedničko, a to je štokavski ijekavski dijalekt, kojeg kao varijantu srpskog priznaju i srpski jezikoslovci. = Ako se već željelo ustanoviti nešto novo, drugačije, po mom mišljenju bilo bi logičnije da su napravili ono što je učinjeno u Makedoniji. Tamo je za službenu varijantu izabran dijalekt iz zapadne Makedonije, koji se najviše razlikuje od bugarskog književnog jezika. Da se slijedila ta logika, hrvatski književni jezik bi, recimo, trebao imati naglašeniju kajkavsku varijantu jer ga ona razlikuje od jezika kojim govore Srbi ili Bošnjaci. (VOA)