HR-supersila-dužnosnici IT-23.III.-L'ESPRESSO-PUTIN ITALIJAL'ESPRESSO23. III. 2000.Vladimir Grozni"O njemu se počinje saznavati nešto više: jednom ruskom listu priznao je svoju momačku ljubav prema KGB-u, ispričao je načine njegovog
novačenja, tajno krštenje kojega je željela njegova majka u jednoj ateističkoj i komunističkoj zemlji. No Vladimir Putin prijelazni predsjednik Ruske Federacije, kreće prema izbornom potvrđivanju 26. ožujka (na općim se izborima bira čelnik države), čuvajući oko sebe veliku tajnovitost. Jedino je sigurno da u utrci prema Kremlju name takmaca. Richard Pipes, profesor ruske povijesti na washingtonskom sveučilištu Georgetown, i bivši savjetnik Ronalda Reagana, tjednima radi na rješavanju Putinove tajne. - Profesore Pipes, europske se vlade ne boje prihvatiti Putina unatoč ratu u Čečeniji. Posljednji se slučaj tiče posjeta Petersburgu Tonyija Blaira, u svojstvu britanskog premijera, ali i kao čelnika ljevice starog kontinenta. Postupaju li ispravno?= Ponašanje Europe nalazim protuslovnim. Rat u Čečeniji bi opreznijima trebao učiniti ljude koji su prije samo godinu dana na
ITALIJA
L'ESPRESSO
23. III. 2000.
Vladimir Grozni
"O njemu se počinje saznavati nešto više: jednom ruskom listu
priznao je svoju momačku ljubav prema KGB-u, ispričao je načine
njegovog novačenja, tajno krštenje kojega je željela njegova majka
u jednoj ateističkoj i komunističkoj zemlji. No Vladimir Putin
prijelazni predsjednik Ruske Federacije, kreće prema izbornom
potvrđivanju 26. ožujka (na općim se izborima bira čelnik države),
čuvajući oko sebe veliku tajnovitost. Jedino je sigurno da u utrci
prema Kremlju name takmaca. Richard Pipes, profesor ruske
povijesti na washingtonskom sveučilištu Georgetown, i bivši
savjetnik Ronalda Reagana, tjednima radi na rješavanju Putinove
tajne.
- Profesore Pipes, europske se vlade ne boje prihvatiti Putina
unatoč ratu u Čečeniji. Posljednji se slučaj tiče posjeta
Petersburgu Tonyija Blaira, u svojstvu britanskog premijera, ali i
kao čelnika ljevice starog kontinenta. Postupaju li ispravno?
= Ponašanje Europe nalazim protuslovnim. Rat u Čečeniji bi
opreznijima trebao učiniti ljude koji su prije samo godinu dana na
Kosovu preuzeli obveze na planu humanitarne nadležnosti. No ako bi
htjeli biti hladni i pragmatični političari, bilo bi bolje čekati
da se Putin vidi na djelu. I brinuti se.
- Kakav će on biti predsjednik?
= To nitko ne zna, eto zašto izaziva zabrinutosti. Njegov program
zbunjuje svojom prazninom. Ne znam je li tako radi slabog zanimanja
ruskoga izbornoga tijela, ili zato što Putin još nije u stanju
kazati što će činiti. Lako je govoriti o borbi protiv korupcije i
siromaštva, a u međuvremenu stari oligarhi naftnog sektora
neometano nastavljaju sa svojim pothvatima pljačke državnih
bogatstava.
- Pomaže li Putinu rat u Čečniji?
= Taj je rat potpuno zbunjujući. Nema nikavog odnosa između ciljeva
i sredstava; protiv terorizma se ne bori sravnjujući sa zemljom
cijeli grad poput Groznog. (...)
- Rat je međutim izazvao porast naklonosti...
= Da, jer je Rusija ovom neuobičajenom grubošću pokazala da više ne
može prihavćati gubitak sjevernog Kavkaza. Pokazala je to svijetu,
no poglavito sebi samoj. Sve do prošlog ljeta prosječni je Rus bio
uvjeren da je preodređen progutati niz gorkih piluala, jednu za
drugom. Putin je otjelovio duh buđenja, kraj poniženja. Eto zašto
mu ni ne treba neki predizborni program. Prikupit će glasove svih
onih koji nejasno vjeruju u tu novu priliku.
- Dakle jedno opće predsjednikovanje.
= Da. Putin je u novoj Dumi radio na sporazumu koji je komunističkoj
oporbi zajamčio predsjednička mjesta u nekim važnim
povjerenstvima. Nije isključeno da će se novi predsjednik,
potaknut vjerojatno iskušenjima državnog upravljanja u
gospodarstvu, odvažiti ući na osjetljiv teren nacionalnog
jedinstva s komunistima. To je na unutarnjem planu. Na onom
međunarodnom treba očekivati povratak prohtjevima velike sile,
ovoga puta financiranog poskupljenjima nafte i sirovina.",
razgovarao Mauro Martini