IT-20.III.-LA STAMPA-MADELEINE I EUROPA

ITALIJA LA STAMPA 20. III. 2000. Europa i Amerika, ako Madeleine viče na nas "Mnogi u Europi su mislili, i još uvijek misle, da se Americi u biti ne sviđa europsko ujedinjavanje i da kad može ga, ne kažem sabotira, ali obeshrabruje. No sada, nakon 'pokude' koju je Madeleine Albright (možda i pomalo ženskom otvorenošću) uputila na Aspenovom skupu u Veneciji, jer smo previše svadljivi, previše podjeljeni nacionalnim interesima, poglavito na Kosovu, a na Balkanu općenito, treba razmotriti taj sud o SAD-u. Nije da u Washingtonu nema nepovjerenja prema europskim integracijama, poglavito one vojno-političke (jer bi mogla oživjeti nekoristan, i krajnje neučinkovitiji, duplikat NATO-a). I nije da ta nepovjerenja ne skrivaju bojazan od urušavanja, već povijesne, američke hegemonije. No manje kratkovidni sektori državne uprave i Kongresa nikada nisu pokazali da podcjenjuju važnost, i za Sjedinjene Države, čvrstog i vjerodostojnog europskog partnera. Samo što se to nije ostvarilo u stvarnosti, unatoč nekih nedavnih napredaka. Dakle, na Europskoj uniji je da Sjedinjene Države uzme za riječ, ne skrivajući se više iza 'američkog alibija'. Prigode da se nastavi tim putem će se ukazivati tijekom godine, sve do skupa na vrhu u Nici u prosincu, koji bi trebao EU-u omogućiti da si pruži učinkovitija pravila donošenja odluka, i da konkretno oživi posebni programa vojne Europe, udružene ali ne i podređene Americi. No prva je prigoda već za tri dana, u Lisabonu, na izvanrednom europskom skupu na vrhu, koji jest službeno posvećen strategijama 'new economyija', no neće zanemariti ni politička žurna stanja: od onog 'vanjskog' Kosova, na prvu godišnjicu rata, do onog 'unutarnjeg' složenog određivanja odnošaja s Austrijom, čiji će se novi kancelar Schuessel po prvi puta naći na skupštini s drugim europskim čelnicima koji su ga gotovo 'ekskomunicirali'. Gospodarski, Europi ne ide loše. Ima nešto inflacije, ali je povezana s oporavkom, koji je od temeljne važnosti. Nezaposlenost ostaje visoka, ali pada. Problem je, i ovdje, kvalitativni skok u inovaciji: izlasku iz starih shema, kretanje novim putevima prilagodljivosti i raširene visoke tehnologije. Ostaju velike 'kulturalne' razlike između Blaira i Jospina (obojica socijal- reformisti), no, kako kaže 'Economist', slaganje gospodarske konkurentnosti i društvene kohezije 'nije čista sanjarija'. Nizozemci su uspjeli. Europe još nema politički, ili je ima u nezadovoljavajućoj mjeri. Vijesti koje dolaze s konferencije između vlada, one koja bi trebala trajati do Nice u prosincu, nisu ohrabrujuće. Između ostaloga, po putu se izgubila ona francusko- njemačka osovina koja je do sada bila pravi pokretač integracije. U određenim vidovima postoji anglo-talijanska osovina, koja nije ista stvar radi stalne britanske alergičnosti prema institucionalnom napretku, koji ograničava Blairovu dobru volju. Tu se nalazi opasnost, u toj pogonskoj praznini koja se stvorila i koja hrani taj 'Euromess', tu eurozbrku, o kojoj je govorila gospođa Albright. Ne radi hegemonije, nego možda iz nesebičnosti.", piše Aldo Rizzo