US-RU-KRIZA- PB, PD, PI, PN, PL, TR - RU, US-Obrana-Diplomacija-Strana pomoć-Ratovi US WP 8. III. JASNI GLEDE ČEČENIJE SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST8. III. 2000.Jasni glede Čečenije "Rusija je usred povijesne predsjedničke
kampanje kao i krvave vojne kampanje u Čečeniji koja je šokirala međunarodnu zajednicu. Očito je da osobe koje u Americi kroje politiku treba da izbjegnu svrstavanje na nečiju stranu u ruskoj izbornoj politici, dok istodobno sasvim jasno izražavamo izrazite zamjerke ovom brutalnom i beskorisnom ratu.Ipak, čini se da postoji gledište kako je Clintonova vlada 'prihvatila' privremenoga predsjednika Vladimira Putina i da smo oklijevali kritizirati Rusiju zbog onoga što čini u Čečeniji. Istina je, međutim, potpuno drukčija.Američki dužnosnici, od predsjednika Clintona na dolje, Putina su opisivali kao sposobnog i energičnoga, vrsnog znalca glede važnih pitanja, otvorenog i izravnog, koji o gospodarskoj reformi ima kazati i neke pozitivne stvari, kao i o pravnoj državi i nadzoru oružja. Što je jednostavno iznošenje činjenica, ali ne i prihvaćanje.I sama sam često isticala kako je u Putinovu životopisu teško
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
8. III. 2000.
Jasni glede Čečenije
"Rusija je usred povijesne predsjedničke kampanje kao i krvave
vojne kampanje u Čečeniji koja je šokirala međunarodnu zajednicu.
Očito je da osobe koje u Americi kroje politiku treba da izbjegnu
svrstavanje na nečiju stranu u ruskoj izbornoj politici, dok
istodobno sasvim jasno izražavamo izrazite zamjerke ovom brutalnom
i beskorisnom ratu.
Ipak, čini se da postoji gledište kako je Clintonova vlada
'prihvatila' privremenoga predsjednika Vladimira Putina i da smo
oklijevali kritizirati Rusiju zbog onoga što čini u Čečeniji.
Istina je, međutim, potpuno drukčija.
Američki dužnosnici, od predsjednika Clintona na dolje, Putina su
opisivali kao sposobnog i energičnoga, vrsnog znalca glede važnih
pitanja, otvorenog i izravnog, koji o gospodarskoj reformi ima
kazati i neke pozitivne stvari, kao i o pravnoj državi i nadzoru
oružja. Što je jednostavno iznošenje činjenica, ali ne i
prihvaćanje.
I sama sam često isticala kako je u Putinovu životopisu teško
povezati dvije glavne niti. S jedne je strane bio povezivan s
gospodarskim reformatorima Petrograda. S druge, veći je dio svoga
života proveo u KGB-u i nadgledao čečensku vojnu kampanju masovne
destrukcije. I sami ruski komentatori teško su mirili te činjenice,
pitajući se želi li Putin zaista društvo izgrađeno na zakonodavnoj
državi ili više voli nešto drugo - ono što sam nazvala 'redom s
velikim R.'
Već sam govorila o tome kako se, pokušavajući doći do konačnog
zaključka o tom pitanju, ne stiže daleko - jer do konačnog odgovora
ne možemo doći; jer ćemo morati suditi na osnovi onoga što Putin
bude činio, ne onoga što misli; i jer je naš posao da utječemo na ono
što čini, i to onime što mi činimo i govorimo.
Kada je u pitanju Čečenija, jasnoća našeg stava je od ključne
važnosti. Poštujemo ruski teritorijalni integritet i ne smatramo
upitnom njezinu dužnost da se bori protiv terorizma na vlastitom
tlu. No kada su ruska djela zahtijevala kritiku, mi ju nismo
oklijevali i izraziti.
Prošloga rujna, kada su, čak i prije početka rata, bombe sa zemljom
sravnile dvije moskovske stambene zgrade, upozorili smo da ovaj
događaj ne smije postati izgovor za ograničavanje građanskih
sloboda. Kada su ruske snage u listopadu bombardirale tržnicu u
Groznom, to sam nazvala 'zlokobnim i žalosnim'. Kada je vojna
kampanja počela uzimati sve veći danak u civilnim žrtvama, kazali
smo kako je primjena sile ruske vojske 'za svaku osudu'.
Kada je predsjednik Clinton u studenom sudjelovao na summitu u
Istanbulu, sukobio se s Borisom Jeljcinom, za stolom za kojim su
sjedili europski čelnici, i kazao kako Rusija ovaj rat ne može
smatrati samo unutarnjim pitanjem svoje zemlje. Nakon što je
izvjestitelj Radija slobodna Europa, Andrej Nabitski u siječnju
nestao, za njegovu smo sudbinu odgovornom smatrali rusku vladu i
pozvali ju da 'prizna što se dogodilo'. U našem godišnjem izvješću o
ljudskim pravima, koje je objavljeno u veljači, zapanjujuće
posljedice rata su potanko iznesene.
Kada je organizacija Human Rights Watch objavila izvješće o
masovnim smaknućima u Groznom, pozvali smo na temeljitu i
transparentnu istragu - s međunarodnim promatračima - i
kažnjavanjem odgovornih osoba.(...)
Čula sam optužbe da vlada ne želi kritizirati Rusiju jer se bojimo
da ćemo, ako to učinimo, naštetiti budućoj kontroli oružja. Kritika
koju smo u međuvremenu izrekli Rusiji dovoljno je jasna, no već i
sama zamisao o postojanju takve veze zahtijeva komentar. Činjenica
je da puno radimo na nadzoru oružja (zapravo, prošle smo jeseni
došli do važnog sporazuma o konvencionalnim snagama u Europi, koji
je potpisan na istom onom sastanku na kojemu je predsjednik Clinton
izrazio svoje stajalište o ratu u Čečeniji). No izravan napad na
Čečeniju bio bi u suprotnosti s američkim principima i mi to nećemo
učiniti.
Bez obzira na to kakvim sporazumima težili glede drugih pitanja,
trebamo postići to da Rusija uvidi kako ovaj rat - a prošlotjedne
ruske žrtve upućuju na to da je on daleko od svoga svršetka - mora
biti riješen političkim, ne vojnim mjerama. Neshvaćanje te
činjenice u Rusiji može dovesti samo do povećane međunarodne
izolacije. Kako bi ovu poruku ipak prenijeli, nastavit ćemo izositi
činjenice", piše Madeleine K. Albright, državna tajnica.