US-KRIZA- PB, PD, PL, PA, PP, PT, PR, PG-Obrana-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi LAT 21. V. RAZMAŽENI... SJEDINJENE DRŽAVETHE LOS ANGELES TIMES21. V. 2001.Razmaženi Amerikanci ovdje; veliki zločesti svijet tamo"Glupost je
oduvijek bila nesretni propratni učinak prevelike količine povlastica. Za nikoga ovo ne vrijedi više nego za SAD, gdje se ljudi rutinski zalažu za neodržive političke stavove koje bi moglo iznijeti samo razmaženo dijete. Nažalost većina nas Amerikanaca to i jest. Razmaženi smo. I potpuni neznalice. Ne živimo u stvarnom svijetu jer to nikada nismo morali. Što je razlog zbog kojeg (...) bande razmaženih adolescentnih 'anarhista' bijesne zbog globalizacije i zala 'Svjetske trgovačke organizacije'. Zbog toga imamo i pristrane 'fosile' koje nikada nije napala strana sila, koji raketni štit proglašavaju glupom zamisli. Sve je ovo rezultat predobrog života u našoj hermetičnoj, zelenoj i udobnoj zemlji. Jer, invazija i neimaština mijenjaju ljude. Ovo sam naučila iz prve ruke odrastajući u Britaniji, gdje se ostavština Drugog svjetskog rata(...) osjećala još i krajem 1980-tih. Svijest čitave zemlje i njenog naroda bila je zatrovana gorkom spoznajom da su napredak i sloboda veoma krhki pojmovi. Zbog čega je tako mnogo Britanaca
SJEDINJENE DRŽAVE
THE LOS ANGELES TIMES
21. V. 2001.
Razmaženi Amerikanci ovdje; veliki zločesti svijet tamo
"Glupost je oduvijek bila nesretni propratni učinak prevelike
količine povlastica. Za nikoga ovo ne vrijedi više nego za SAD, gdje
se ljudi rutinski zalažu za neodržive političke stavove koje bi
moglo iznijeti samo razmaženo dijete. Nažalost većina nas
Amerikanaca to i jest. Razmaženi smo. I potpuni neznalice.
Ne živimo u stvarnom svijetu jer to nikada nismo morali. Što je
razlog zbog kojeg (...) bande razmaženih adolescentnih 'anarhista'
bijesne zbog globalizacije i zala 'Svjetske trgovačke
organizacije'. Zbog toga imamo i pristrane 'fosile' koje nikada
nije napala strana sila, koji raketni štit proglašavaju glupom
zamisli. Sve je ovo rezultat predobrog života u našoj hermetičnoj,
zelenoj i udobnoj zemlji.
Jer, invazija i neimaština mijenjaju ljude. Ovo sam naučila iz prve
ruke odrastajući u Britaniji, gdje se ostavština Drugog svjetskog
rata(...) osjećala još i krajem 1980-tih. Svijest čitave zemlje i
njenog naroda bila je zatrovana gorkom spoznajom da su napredak i
sloboda veoma krhki pojmovi. Zbog čega je tako mnogo Britanaca
osjećalo antipatiju prema Amerikancima kao što sam ja koji su
pristigli; glasnim, bogatim, dobro nahranjenim, dobro izribanim i,
iznad svega, apsolutno arogantnim Amerikancima, arogantnima kako
to mogu biti samo oni koji žive u potpunom neznanju.
Među narodima koji su patili, politika nikada nije poza prihvaćena
zbog njene lake ispravnosti. No u kukuruzom nahranjenoj,
Diznificiranoj Americi, idealizam nikada nije bio oskvrnut hladnim
prstima velikog zlog svijeta. Pa tako imamo Barbru Streisand- čiji
bi stil života u Malibuu sam po sebi mogao uzrokovati manjak
električne energije u Kaliforniji- koja okrivljuje Washington zbog
toga što okoliš ne štiti u dovoljnoj mjeri. Aha. Kada bude živjela u
drvenoj kolibici u dubokoj šumi, onda nam možda može održavati
lekcije glede fosilnog goriva.
(...)
Što se raketne obrane tiče, ovo pomalo nalikuje na odabir porote.
Svi žele pošteno suđenje, no u procesu koji svima nama jamči naša
civilna prava sudjeluju uglavnom nezaposleni i neobrazovani. Isto
tako, svi želimo slobodu. No kada se moramo suočiti sa
neugodnostima i troškovima zaštite slobode, odričemo je se.
Liberalne skupine za zaštitu posebnih interesa koje su najglasnije
kada su u pitanju njihova prava iste su one koje se protive
potrošnji državnog novca na vojsku, što jamči ta ista prava.
Naravno da bi bilo lijepo kada bismo živjeli u svijetu u kojem
cijena tehnološkog napretka ne bi zahtijevala neke žrtve- naš
okoliš, ili svijet u kojem bi slobodna društva mogla postojati
zajedno u miru s represivnim, ekspanzionističkima. No tomu nije
tako. Zato osim ako nismo spremni živjeti kao Amiši, odnosno bez
svih pogodnosti kapitalizma, bolje da odrastemo, budemo zahvalni
za ono što imamo i usredotočimo se na ono što moramo učiniti kako
bismo to i zadržali", piše Norah Vincent.