LAT 21. V. RAZMAŽENI...

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 21. V. 2001. Razmaženi Amerikanci ovdje; veliki zločesti svijet tamo "Glupost je oduvijek bila nesretni propratni učinak prevelike količine povlastica. Za nikoga ovo ne vrijedi više nego za SAD, gdje se ljudi rutinski zalažu za neodržive političke stavove koje bi moglo iznijeti samo razmaženo dijete. Nažalost većina nas Amerikanaca to i jest. Razmaženi smo. I potpuni neznalice. Ne živimo u stvarnom svijetu jer to nikada nismo morali. Što je razlog zbog kojeg (...) bande razmaženih adolescentnih 'anarhista' bijesne zbog globalizacije i zala 'Svjetske trgovačke organizacije'. Zbog toga imamo i pristrane 'fosile' koje nikada nije napala strana sila, koji raketni štit proglašavaju glupom zamisli. Sve je ovo rezultat predobrog života u našoj hermetičnoj, zelenoj i udobnoj zemlji. Jer, invazija i neimaština mijenjaju ljude. Ovo sam naučila iz prve ruke odrastajući u Britaniji, gdje se ostavština Drugog svjetskog rata(...) osjećala još i krajem 1980-tih. Svijest čitave zemlje i njenog naroda bila je zatrovana gorkom spoznajom da su napredak i sloboda veoma krhki pojmovi. Zbog čega je tako mnogo Britanaca osjećalo antipatiju prema Amerikancima kao što sam ja koji su pristigli; glasnim, bogatim, dobro nahranjenim, dobro izribanim i, iznad svega, apsolutno arogantnim Amerikancima, arogantnima kako to mogu biti samo oni koji žive u potpunom neznanju. Među narodima koji su patili, politika nikada nije poza prihvaćena zbog njene lake ispravnosti. No u kukuruzom nahranjenoj, Diznificiranoj Americi, idealizam nikada nije bio oskvrnut hladnim prstima velikog zlog svijeta. Pa tako imamo Barbru Streisand- čiji bi stil života u Malibuu sam po sebi mogao uzrokovati manjak električne energije u Kaliforniji- koja okrivljuje Washington zbog toga što okoliš ne štiti u dovoljnoj mjeri. Aha. Kada bude živjela u drvenoj kolibici u dubokoj šumi, onda nam možda može održavati lekcije glede fosilnog goriva. (...) Što se raketne obrane tiče, ovo pomalo nalikuje na odabir porote. Svi žele pošteno suđenje, no u procesu koji svima nama jamči naša civilna prava sudjeluju uglavnom nezaposleni i neobrazovani. Isto tako, svi želimo slobodu. No kada se moramo suočiti sa neugodnostima i troškovima zaštite slobode, odričemo je se. Liberalne skupine za zaštitu posebnih interesa koje su najglasnije kada su u pitanju njihova prava iste su one koje se protive potrošnji državnog novca na vojsku, što jamči ta ista prava. Naravno da bi bilo lijepo kada bismo živjeli u svijetu u kojem cijena tehnološkog napretka ne bi zahtijevala neke žrtve- naš okoliš, ili svijet u kojem bi slobodna društva mogla postojati zajedno u miru s represivnim, ekspanzionističkima. No tomu nije tako. Zato osim ako nismo spremni živjeti kao Amiši, odnosno bez svih pogodnosti kapitalizma, bolje da odrastemo, budemo zahvalni za ono što imamo i usredotočimo se na ono što moramo učiniti kako bismo to i zadržali", piše Norah Vincent.