WT 16. V. VRIJEME JE DA SE EUROPA BRINE O BALKANU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 16. V. 2001. U Makedoniji se stanje kreće u smjeru poznatog škripca "Postojeći škripac u Makedoniji nije različit od onih koji opstaju u Bosni i na Kosovu. Svi su kataklizmički događaji koji će nastaviti destablizirati Balkan. Cijena u krvi i gubitku posjeda nastavit će rasti. Sve dok stanje u Makedoniji bude nestabilno, stabilnosti i mira u Jugoslaviji neće biti. Ništa nije jasnije od nastojanja dijela razbojnika i ubojica OVK-a da destabiliziraju Makedoniju u ime velike Albanije. Samo naivni, kratkovidni komentatori nisu svjesni toga da je ono što se događa zasnovano na aspiracijama za stvaranje velike Albanije. Hoće li ta ideologija biti i ostvarena nije važno. Bitno je to da nada u iskorištavanje umorne Zapadne Europe i Bushove administracije koja se želi povući iz balkanskog škripca samo jača privrženost bandita iz OVK-a i onih koji su natjerani podržavati ih u Makedoniji i Crnoj Gori. OVK će naposljetku svoja nastojanja usmjeriti i u pravcu Bugarske i Grčke. Nadaju se da će svi pasti jedni za drugima, kao domino. 'Humanitarci' koji su pokušali spasiti Balkan od Slobodana Miloševića počinili su dva politička zločina. Prvi su počinili SAD i zapadni Europljani pokušavajući uništiti Miloševićev režim, pa tako i Jugoslaviju po cijeni od 30 milijardi dolara, bombardirajući njene industrijske i gospodarske centre. Ovo nije bila nikakva pobjeda. Povijesni će anali Billa Clintona teretiti za to da je bombardirao Srbiju kako bi skrenuo pozornost američkog naroda s vlastitih problema. Slijedeći politički zločin vodi se upravo sada, odnosno NATO podupire OVK i njegove pristaše bez odgovornosti ili kakve kontrole. Tako je, u nastojanju da se okonča Miloševićevo etničko čišćenje, NATO olako pružio ruku OVK-u, koji je uključen u destabiliziranje područja. U najznačajnijoj analizi potpredsjednika Instituta Cato, Teda Galena Carpentera, 'Waist deep in the Balkans and sinking'(...), autor piše: 'Od kada je NATO preuzeo kontrolu Kosova, počelo je masovno obrnuto etničko čišćenje tijekom kojega su albanski nacionalisti istjerali gotovo 90 posto nealbanskog stanovništva iz njihovih domova. Oslobodilačka vojska Kosova i ogranci te organizacije sada su proširili oružani sukob u južne dijelove Srbije i u Makedoniju.' Carpenter ističe kako Zapad u potpunosti ignorira divljanja OVK-a na Kosovu, a 'nositelji sadašnje politike SAD-a šire prenapuhane mitove o prirodi borbi na Balkanu. Kako su ignorirali točna upozorenja glede OVK-a, koje su im dali kritičari originalne misije na Kosovu, intervencionisti ponavljaju iste grješke.' (...) Carpenter tvrdi kako aspiracije glede velike Albanije ne uključuju samo Kosovo, nego i dijelove Jugoslavije, Crne Gore, Makedonije i Grčke. Kvazi- imperijalistička dominacija NATO-a na Kosovu ima samo loša obilježja imperijalizma. Imperijalizam je odigrao ključnu ulogu, unatoč onome što o njemu tvrde njegovi kritičari, u stvaranju modernijeg političkog i državnog sistema u mnogim slučajevima u moderno doba. Na Kosovu, NATO nije uspio uspostaviti autoritet, vladu, reprezentativni sistem a sasvim sigurno nije ustanovio demokraciju. Stil upravljanja NATO-a nije u duhu njegove misije, odnosno humanitarne intervencije, nego oscilira između mrkve i štapa za OVK. U veoma opasnom smislu, NATO je banditima OVK-a dao vjerodostojnost. Jedno od najozbiljijih pitanja koja su zaostala od bombardiranja NATO-a i dominacije NATO-a na Kosovu jest status Albanaca drugdje. Tvrdi se, što posebice rado čine zapadni Europljani, da ako Makedonci svojoj albanskoj manjini daju jednaka prava, sve će biti riješeno. To je politička besmislica. OVK nije zainteresiran za prava manjina i njihov status u makedonskoj vladi. OVK zanima rušenje istih. Bivši zapovjednik NATO-a, Wesley Clarke, u svom je članku koji je objavljen 30. ožujka u 'The Washington Postu' pod naslovom 'Don't delay in Macedonia' napisao: 'Narod Kosova zaslužuje samoupravu. Albanci koji žive u Makedoniji i u južnoj Srbiji zaslužuju da se prema njima ponaša pošteno i u skladu sa zakonom.' Zbog čega onda, npr., Ircima ne dati samoupravu? Ili bi možda Xavier Solana, bivši glavni tajnik NATO-a i otac bombardiranja na Jugoslaviju predložio samoupravu za Baske. U demokratskoj Europi postoje i druge manjine, koje bi s jednakom pravom mogle zatražiti samupravu. Činjenica da bivši zapovjednik NATO-a razmišlja o samoupravi jasno pokazuje da, unatoč činjenici da je na Balkanu potrošio tako mnogo vremena, kao i mnogo sati s diktatorom Miloševićem, povijest Balkana mora ponovno proučiti. Samouprava na Balkanu znači da jedna etnička skupina planira uništenje druge u ime neovisnosti. Svrha OVK-a nije pobrinuti se za situaciju njihove albanske braće u Makeodniji, nego uništiti režim. Clarke nije jedini zapadni čelnik koji zagovara potrebu za 'zbrinjavanjem' manjina od strane njihovih vlada. U zapadnim demokracijama i SAD-u, manjine nastoje biti dijelom sistema. Albanska manjina, međutim, koja podržava OVK ne namjerava postati dijelom slavenske makedonske države. Žele ju ukinuti. Cijelim svojim srcem prihvaćam stajališta koje su iznijeli Paula Dobriansky i David B. Rivkin u svom članku 'Out of the Balkans', koji je objavljen 30 siječnja u 'The Washington Post'-u. Jasno obznanjuju kako je SAD jedina istinski globalna sila i da 'povlačenje 'mirotvoraca' SAD-a ne bi niti uništilo NATO ni destabiliziralo Europu, a ni potkopalo globalno čelništvo SAD-a.' Ted Galen zaključuje, a to činim i ja, kao i mnogi drugi, da SAD i Europa nakon Hladnog rata imaju različite sigurnosne potrebe i interese. 'Vrijeme je da se otrovni kalež prosljedi Europljanima'", piše Amos Perlmutter.