IT-25.III. CORRIERE- PIPES- ODNOSI SAD-A I RUSIJE

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 25. III. 2001. "Umjesto osvete Moskva mora tražiti pregovore" "(...)Na telefonu iz Massachusettsa je Richard Pipes, povjesničar Rusije na sveučilištu Harvard, bivši savjetnik predsjednika Reagana, i kaže da je uznemiren: 'Bojim se da su ove bombe najava jednog čvršćeg pristupa od strane Putina, koji bi mogao naštetiti unutarnjim ravnotežama nekih bivših sovjetskih republika, no i odnosima sa Zapadom'. (...) - Putin je kazao da, ako se Zapad može boriti protiv Albanaca u Makedoniji, onda se Rusija može boriti protiv Čečena. = To je besmislica: albanska etnija prijeti destabilizacijom Balkana, i zapad naprosto pomaže Makedoncima da se obrane. U Čečeniji se Rusija ponaša kao kolonijalna sila. Putin je bivši agent KGB-a, tajne sovjetske policije, i nije se posve oslobodio njenog mentaliteta. Nije diktator, ali je nacionalist. - No postoji li neko rješenje za Čečeniju? = Ne, barem za sada. Zapad je priznao da je to unutarnje pitanje Rusije, ali ne može radi toga prati ruke. Čečenija nije Afganistan. Zapad prvo treba pridonijeti okončanju spirale nasilja, kao na Bliskom istoku, i potom potaknuti dvije strane na početak pregovora. Čečeni imaju pravo na neku autonomiju. - No kako se može postići taj cilj? = Tako da se spram Kremlja koristi tvrđi ton od Clintonovog. S Clintonom, koji ju je htio za partnera, Rusija si je dopustila previše slobode, počevši od žestokog rata u Čečeniji do invazije špijuna u SAD-u. Postoje znakovi da će Bush biti tvrđi: prošlih dana State Department je primio vršitelja dužnosti čečenskog ministra vanjskih poslova, i ruski su špijuni protjerani iz naše zemlje. - No nije li to bio krivi korak? = Zapravo je Bush mogao diskretnije djelovati, bez javnog ponižavanja Putina: crveni telefon između Washingtona i Moskve postoji i za to. Izbjegao bi osvetu Kremlja. No htio je poslati signal: da će biti poput Reagana, za koga sam radio osamdesetih godina, a ne kao Clinton, odnosno jedan čvrst predsjednik, a ne fleksibilan u svemu. - Ne postoji li rizik pogoršavanja odnosa između Sjedinjenih Država i Rusije? Europa je već zabrinuta. = Postoji rizik, no on je drugi: da se nezadovoljstvo spram zapada općenito, a posebice spram SAD-a, poveća u zemljama poput Rusije i Kine. (...) - Međutim, vi to zaoštravanje smatrate korisnim. = Po meni, zabrinutosti Europe su neutemeljene. Isto je kao u Reaganovim vremenima. Predsjednik se nije načelno protivio dijalogu, no namjeravao ga je voditi s položaja snage. Kratkoročno je to bilo kontraproduktivno, no dugoročno je dalo bogate plodove. Ako će sada doći do razdoblja zahlađenja, Rusija će morati preispitati svoja stajališta. Isto tako i Kina. - Je li ovo Bushovo strateško preusmjerenje ili taktika uoči nastavka pregovora prekinutih smjenom u Bijeloj Kući? = Vjerojatnije ovo prvo jer se, ponavljam, promijenio ton. Mnogo će ovisiti od Moskve i Pekinga. No one trebaju Zapad, a ne obratno, obje su naznačile da neće zatvoriti vrata. Jedan je primjer Bushov svemirski štit: prosvjeduju, ali nastoje naći kompromis. - Sve u svemu Vi predviđate dva razdoblja vanjske politike SAD-a, od kojih će drugo biti konstruktivnije. = Naši su predsjednici često prilagođavali svoj pravac putem. Odgovornosti ih uče da budu pragmatični. Dogodilo se to i Reaganu koji je sve iznenadio.", razgovarao Ennio Caretto.