US-14.III WASH.TIMES- RUSI, NATO I EUROPA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 14. III. 2001. Ruska šahovska igra "(...) Kada bi došlo do ključnih strateških pitanja, tijekom prvog desetljeća nakon hladnog rata, Jeljcin nije uvijek dobro igrao svoje karte. Na područjima gdje je njegov lukavi vanjski ministar, i kasniji predsjednik vlade, Jevgenij Primakov bio stručnjak, primjerice Irak i bliski i srednji istok, Rusi su se prilično uspješno uplitali u američke planove. Kada bi došlo do Europe, međutim, Jeljcinove vlade nisu bile sposobne zaustaviti sve veće traženje istočnih i srednjoeuropskih država za postizanje bližih gospodarskih i vojnih veza s Europskom UNijom i NATO-om. 1999. NATO je prihvatio tri nove članice po prvi puta, u više od jednog desetljeća, koje su bile bivše članice Varšavskog pakta, unatoč ljutitih ruskih prigovora. Rusi nisu bili u stanju iskoristiti ni sporazum NATO-Rusija iz 1994., koji je davao Rusima ulogu savjetnika u NATO-a. Ruska vlada, nakon mnogo kašnjenja, tek je ovoga mjeseca dopustila glavnom tajniku NATO-a Gergeu Robertsonu da predsjedava otvaranju NATO-ovog ureda za vezu u Moskvi, čije su obje sobe iznajmljene u belgijskom veleposlanstvu. Posebice je uključivanje Poljske, susjeda ruske vojne enklave Kalinjingrada, bilo ponižavajuće. Ako će se bilo Poljska ili Litva, susjed Kalinjingrada na sjeveru, pridružiti NATO-u, upozorili su Rusi, posljedice po baltičku regiju bit će katastrofalne. I što se dogodilo? Zapravo ništa, osim što su Rusi izgledali prilično smiješno. Kao što je prošlog tjedan objasnio zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova, Andrej Federov na konferenciji centra za sigurnost i međunarodne studije, Rusi se uistinu ne želi opet naći u toj situaciji. Iako znaju da ne mogu zaustaviti širenje NATO-a, Rusi jako žele utjecati na njegov tijek i odrediti svoje mjesto u arhitekturi europske sigurnosti. Prvi cilj ovoga puta je sprječavanje baltičkih zemalja da se pridruže NATO-u u slijedećem krugu širenja, što bi se moglo dogoditi 2002.. Prema Federovu, Rusi bi htjeli odgoditi bilo kakvu odluku o Baltiku do 2005., što se podudara s rokom za rusku monetarnu uniju s Bjelorusijom. Unija s Moldavijom će nedvojbeno biti slijedeći cilj, a iza toga s Ukrajinom, stvarajući jak Euroazijski blok. Dodatna ruska zabrinutost je ta da sada imamo administraciju SAD-a koja je odlučna ići naprijed s proturaketnom obranom, što Ruse brine gotovo koliko i širenje NATO-a. U još slabijem položaju od svog prethodnika, Putin će se morati osloniti na svoju pamet i taktike koje je naučio u KGB-u, a oboje bi mu moglo očajnički trebati.(...) Glede proturaktne obrane Putin je bio prilično kreativan, igrajući na strahove i brige Europljana koji se protive američkim planovima. (...) Pod Putinom Rusi će sigurno naći druge načine da rade na podjelama u američko-europskom savezu. Dok to čine, mi ćemo morati prepoznati što rade i ne dopustiti sebi da budemo skrenuti od naših legitimnih i važnih ciljeva.", piše Helle Bering.