THE WASHINGTON TIMES 19. III. TKO SE BOJI DRUGOG KRUGA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 19. III. 2001. Tko se boji drugog kruga? "Novi američki predsjednik suočen je s opterećujućim političkim planom jedine svjetske supersile. Za globalnu ulogu SAD-a, partnerstvo i savez s Europom i dalje će biti kamen temeljac. Budućnost transatlantskog saveza biti će jedno od prvih sigurnosnih pitanja s kojima će predsjednik nakon inauguracije biti suočen. Kako je NATO obećao provesti reviziju svoje politike otvorenih vrata na summitu koji će biti održan najkasnije 2001. godine, važne odluke zahtijevat će mudro američko čelništvo. Summit NATO-a koji je 1999. godine održan u Washingtonu, na kojem je odlučeno kako će kao nove zemlje članice biti prihvaćene Poljska, Češka i Madžarska kao prve nove članice bivšeg Varšavskog pakta, eksplicitno je objavio zemljama srednje i istočne Europe (CEE) da će vrata NATO-a ostati otvorena. U principu, aspiracije (trenutno) devet daljnjih partnera CEE-a za integraciju u euroatlantske strukture prihvaćene su, a uloga saveza smatra se ključnom za stabilnost u području. Nažalost, Europljani su značajno zašutjeli glede pitanja NATO-a, jer su postali zaokupljeni vlastitim povijesnim megaprojektima: širenjem Europske Unije (EU) i unutrašnjim reformama koje su potrebne kako bi veća Europa s 27 ili više članica funkcionirala. Uspješno dovršavanje širenja EU-a bit će od ključne važnosti za osiguravanje trajnog mira i stabilnosti u Istočnoj Europi. Mnogo toga ukazuje na to da će doći do 'big banga' kada će EU između 2004. i 2005. primiti do 10 novih članica. Od sadašnjih kandidata, bit će isključne samo Bugarska i Rumunjska. Obje zemlje znaju da neće biti spremne za prvu rundu i za sebe su odredile različite rasporede priključenja. Da bi ih održali na putu reforme još deset godina, međutim, obje moraju biti pošteđene šoka dvostrukog odbijanja. Neki (zapadni) Europljani mogli bi se tajno nadati da u 2001. godini NATO neće primiti niti jednu članicu. Zapad si ne može priuštiti oslabiti demokratske sile niti riskirati pojavu neprijateljskog raspoloženja prema Zapadu u jugoistočnoj Europi. Bugarska i Rumunjska ključni su elementi na Balkanu, kako stabilizacija područja konačno ima pravih šansi nakon kraja Miloševićevog režima. Dvije balkanske države imaju i geostratešku vrijednost za NATO i SAD osiguravajući širi pristup Crnom Moru i pripadajućim rutama dopremanja goriva. Kako bi izbalansirale širenje EU-a, Bugarska i Rumunjska moraju dobiti jasnu perspektivu pridruživanja NATO-u do 2005. U konačnoj fazi, procesi širenja EU-a i NATO-a moraju se konačno međusobno nadopunjavati i jačati. Sve zemlje CEE-a trebale bi biti članice barem jedne euro-atlantske institucije 15 godina nakon revolucije iz 1989.- 1990. Tada će Zapad više ili manje ispuniti svoju povijesnu obvezu. Naravno, ova će logika potaknuti novu dinamiku širenja za savez. Npr. Slovenija je jednako spremna za članstvo u NATO-u kao i 1997. godine (...). Drugo, Slovačka treba biti primljena samo zbog geostrateškog pložaja. S te četiri kandidatkinje, savez bi jasno signalizirao kako nakon četiri balkanska rata, stabilnost u jugoistočnoj Europi ostaje ključni strateški prioritet za SAD i Europu. No što s baltičkim zemljama? Toliko je jasno: niti jedna od tri nove demokracije neće biti izostavljena. Ruskom faktoru neće biti dozvoljeno da spriječi njihovu integraciju u euro- atlantske institucije. Puno članstvo u EU-u označit će definitivni povratak u Europu tri baltičke zemlje. Pridruživanje složenom sistemu EU-ovih normi i regulacija, internom tržištu (...) stvorit će novu realnost u baltičkom području. Dugoročno, baltičko pitanje bit će i ispit za vjerodostojnost saveza. Oko 25 godina nakon potpisivanja helsinškog sporazuma, mora biti jasno da su pojedinačne zemlje slobodne odabrati svoje saveze. Baltičko pitanje bit će i veliki ispit Putinove Rusije. Moderna i demokratska Rusija mora razumjeti kako će imati koristi od napretka i stabilnosti na svom zapadnom krilu. Moderna Rusija mora prihvatiti da su vremena crvenih linija zauvijek prošla. Može se očekivati da će NATO odabrati pažljiv pristup koji zahtjeva legitimne ruske sigurnosne brige u obzir, no nema prava na veto. U drugom krugu širenja NATO-a, članstvo bi tako moglo biti ponuđeno jednoj baltičkoj zemlji, Litvi, koja nema problem ruske manjine. Kako bi nastavak politike otvorenih vrata NATO-a bio potvrđen, Estonija i Letonija mogu se promaknuti i dobiti status službenih kandidatkinja. U interesu je Zapada da Rusija bude uključena u europsku sigurnosnu arhitekturu. Tako je od ključne važnosti da se (...)utvrdi dugoročni, transparentni sigurnosni plan s Moskvom. Širenje NATO-a mora ostati postupan, dobro promišljen i transparentan proces(...). Povijesni zadatak prevladavanja podjele Europe iz Jalte ne može biti zauvijek odlagan. Slijedeći krug širenja NATO-a, koji bi uključivao četiri ili pet novih članica, potvrdio bi širenje EU-a, politiku otvorenih vrata NATO-a i ojačao savez između SAD-a i buduće velike Europe. Predsjednik SAD-a koji bi preuzeo te izazove u povijesnim bi spisima mogao biti zabilježen kao ujedinitelj starog kontinenta", piše Friedbert Pflueger, predstavnik CDU-a u njemačkom parlamentu.