IHT 1. III. 2001. REFORMACIJA AMERIČKE VANJSKE POLITIKE?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. III. 2001. Reformirana vanjska politika SAD-a? Ne još, no možda uskoro "Mjesec 'skromne' vanjske politike Bushove administracije je za nama, no radi se o premalo vremena da ta skromnost postane očita. Pa ipak, postoji nešto vrijedno spomena u svezi s namjerama Georgea W. Busha. (...) Bush izgleda želi vanjsku politiku koja izbjegava trijumfalnost, samozadovoljnost i razmetljivost koji su obilježili politiku prijašnje administracije - zapravo, nekoliko prijašnjih administracija. Možda želi vanjsku politiku koja bi bila manje prometejska u svojim ambicijama, manje privržena zamisli da Washington ima sve odgovore na svijetu, manje hegemonijska u svom stavu prema svojim saveznicima i prema međunarodnom društvu općenito. Pa ipak je za svoju administraciju odabrao ljude poznate po politici koja je sve osim ovakve skromnosti i poštivanja stavova drugih, koji su tvrdili kako se SAD treba ponašati tako da zaustavi bilo kojeg drugog međunarodnog igrača da 'čak i pomisli' na to da postane područna sila koja bi se natjecala sa SAD-om. (Odlučnost EU-a da stvori novu europsku vojnu silu pokazala je, naravno, kako je Europskoj Uniji na umu upravo ovo. To je razlog zbog kojeg je njena inicijativa potaknula tako žestoku reakciju u službenom Washingtonu i među ljudima u vanjskoj politici SAD-a.) Državni tajnik Colin Powell na svom se putu po Srednjem Istoku ponašao 'skromno'. Međutim, ministar obrane, Donald Rumsfeld i njegovi kolege na Muenchenskoj konferenciji o međunarodnoj sigurnosti u siječnju nisu pristajali ni na kakve kompromise glede nacionalne raketne obrane i vojnih ambicija Europe. Nova administracija mora se suočiti s činjenicom da se SAD ranije obvezala na sudjelovanje u nekim misijama. Bushovi ljudi, npr., tvrde kako odbijaju Clintonov pristup izraelsko-palestinskim mirovnim pregovorima, objavljujući kao preferiraju regionalni pristup.(...) Bushova administracija objavila je i to da nema nikakvu namjeru ostati dijelom misija 'izgradnja nacija'. Washington je duboko uključen u izgradnju jedne nacije, koja je velikim dijelom američki izum, u Bosni. Albanski nacionalisti koje je NATO štitio tijekom kosovske kampanje bombardiranja pokušavaju osnovati drugu neovisnu državu, za sebe, na račun svojih susjeda i stabilnosti na samom Balkanu. Bushova vlada takvim bi problemima mogla pristupiti na diskretan način istodobno ograničavajući očekivanja o tome koliko se može postići putem inicijativa iz inozemstva. Iz nekih bi se mogla čak i diskretno povući, naglašavajući odgovornost koju ljudi snose za vlastite akcije. To nije bio Clintonov stil, koji je globalizirao svjetsko financijsko gospodarstvo i koji je želio globalizirati demokraciju. Pokušao je spasiti Rusiju i nije uspio. Ameriku je proglasio 'neophodnom zemljom' koja se ističe među ostalima. Nije to bio stil ni Bushova oca, koji je započeo rat u Zaljevu, u okolnostima koje nikada nisu bile u zadovoljavajućoj mjeri razjašnjene, porazivši Sadama Huseina a zatim ga poštedjevši, nakon čega je, pak, objavio novi svjetski poredak koji očito nije stigao. To bi, međutim, mogao postati drugi Bushov stil. Svjetska scena, izgleda, Georgea W. Busha ne zanima previše. Bili bismo svjedoci neobičnog preokreta da se provincijalni teksaški sin kozmopolitskog oca pokaže reformatorom politike kojeg Amerika treba.(...)", piše William Pfaff.