US-RU-KRIZA- PB, PD, PN, PL, PR, PG, TO-Obrana-Diplomacija-Strana pomoć-Oružani sukobi NEW YORK TIMES 27.II. RUSIJA MOŽE BITI NAŠ SAVEZNIK GLEDE RAKETNE OBRANE SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES27. II 2001.Rusija može biti naš
saveznik glede raketne obrane"Prošlotjedna Putinova ponuda(...) za suradnju s NATO-om glede pokretnoga raketnoga sustava obrane s bazom na zemlji stvara važnu priliku za SAD da Rusiju uključi u suradnju s ciljem razvoja raketnog štita. Na sastanku koji je održan prošloga tjedna s Igorom Ivanovim, ruskim ministrom vanjskih poslova, državni tajnik Colin Powell složio se otvoriti dijalog glede ovog pitanja. Zajednički program Rusije i NATO-a s ciljem obrane od mogućih raketnih napadaja iz zemalja kao što su Sjeverna Koreja, Iran i Irak bio bi rješenje dviju glavnih europskih briga glede predanosti Bushove administracije izgradnji proturaketnog sustava: da bi ona mogla potaknuti novi hladni rat s Rusijom i da bi značila američko nastojanje ostvarenja jednostrane koristi. Putinov prijedlog - iako još uvijek prilično neodređen - ipak je važan jer prihvaća dva ključna stava SAD, koja ona opetuje već nekoliko godina: prvo, da proliferacija raketa dugog dometa u sve više zemalja predstavlja prijetnju međunarodnoj sigurnosti i drugo, da je raketna obrana prikladan odgovor na ovo.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
27. II 2001.
Rusija može biti naš saveznik glede raketne obrane
"Prošlotjedna Putinova ponuda(...) za suradnju s NATO-om glede
pokretnoga raketnoga sustava obrane s bazom na zemlji stvara važnu
priliku za SAD da Rusiju uključi u suradnju s ciljem razvoja
raketnog štita. Na sastanku koji je održan prošloga tjedna s Igorom
Ivanovim, ruskim ministrom vanjskih poslova, državni tajnik Colin
Powell složio se otvoriti dijalog glede ovog pitanja.
Zajednički program Rusije i NATO-a s ciljem obrane od mogućih
raketnih napadaja iz zemalja kao što su Sjeverna Koreja, Iran i Irak
bio bi rješenje dviju glavnih europskih briga glede predanosti
Bushove administracije izgradnji proturaketnog sustava: da bi ona
mogla potaknuti novi hladni rat s Rusijom i da bi značila američko
nastojanje ostvarenja jednostrane koristi.
Putinov prijedlog - iako još uvijek prilično neodređen - ipak je
važan jer prihvaća dva ključna stava SAD, koja ona opetuje već
nekoliko godina: prvo, da proliferacija raketa dugog dometa u sve
više zemalja predstavlja prijetnju međunarodnoj sigurnosti i
drugo, da je raketna obrana prikladan odgovor na ovo.
No ruski prijedlog ide još dalje. Umjesto da na raketnu obranu
gledaju kao na najvažniji, ako ne i jedini, odgovor na
proliferaciju raketa, kao što to čini Busheva administracija,
Moskva, izgleda, želi obranu učiniti dijelom širih nastojanja s
ciljem suzbijanja proliferacije. Europljani dijele taj stav.
Najbolji odgovor na raketnu proliferaciju jest kombinacija
strategija koje su usmjerene i na sprječavanje zemalja u kupnji
raketa (pomoću kontrole izvoza, sporazuma glede kontrole oružja i
sigurnosnih saveza) te zaustavljanje raketnih programa koji već
postoje (putem diplomatskih nastojanja i gospodarskih ili drugih
akcija). Konačni cilj obrane jest uskratiti razbojničkim zemljama
mogućnost da koriste svoje rakete razmještanjem obrane (...).
Ako Bushova administracija pokaže jednaku predanost prvim dvjema
strategijama kao i trećoj, mnogo je vjerojatnije da će Europa i
Rusija poduprijeti raketnu obranu. Administracija to može učiniti
tako da podupre Sporazum o zabrani pokusa, jačajući Konvenciju o
biološkom oružju i uključivanjem Sjeverne Koreje u pregovore glede
okončavanja njenog raketnoga programa.
Prijedlog Moskve korisna je polazišna točka u pregovorima glede
raketne obrane. Surađujući s Rusijom, Bushova administracija
trebala bi zahtijevati dvije stvari: da Rusija prestane prodavati
nuklearnu i raketnu tehnologiju drugim zemljama i da se bilo kakva
ujedinjena nastojanja tiču obrane (...) koja bi rušila rakete
nedugo nakon njihovog ispaljivanja.
Takav sustav obrane s bazom na zemlji ima najveći potencijal za
mirenje različitih američkih i ruskih interesa glede raketne
obrane. Presretači raketa trebaju imati bazu pored lansirne točke
napadačkih raketa. Tako bi obrana od raketa koje bi bile lansirane
iz Sjeverne Koreje, Irana ili Iraka trebale biti locirane u blizini
tih zemalja, tako da ne bi mogle presretati rakete koje bi bile
lansirane iz Rusije ili Kine.
Ovakav sistem obrane trebao bi štititi i više zemalja. Kako rakete
pogađaju odmah nakon njihovog lansiranja, raketu koja je odaslana
iz razbojničke zemlje mogu srušiti bez obzira na to je li
namijenjena Moskvi, Muenchenu ili Miamiu.
Istina, realizacija ovakvoga sustava obrane zahtijevala bi
prekrajanje Sporazuma o zabrani proturaketnih sustava koji SAD-u i
Rusiji brani izgradnju nacionalnih raketnih štitova. No kako
obrana s presretačima koji rakete ruše nedugo nakon lansiranja s
bazom na zemlji ne bi presretala ni ruske ni američke nuklearne
rakete, takva je obrana u skladu s osnovnom svrhom sporazuma-
sprječavanja ijedne zemlje da uništava nuklearno oružje ove
druge.
U vrijeme kada mnogi u Moskvi na NATO gledaju s nepovjerenjem, važna
inicijativa Rusije i NATO-a s ciljem rješenja jedne od glavnih
prijetnji međunarodnoj sigurnosti odnošaje između SAD-a, Europe i
Rusije mogla bi postaviti na nove i konstruktivnije temelje", pišu
Ivo H. Daalder i James M. Lindsay.