NEW YORK TIMES 21. XII. EU NIJE ŠALA

SJEINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 21. XII. 2000. Gospodarska pozornica: EU nije šala "Nezaustavljivi pad eura u 2000. godini - bar do nedavno - Amerikance je uljuljkao u čvrsto uvjerenje kako je Europska Unija izgubila dosta vjerodostojnosti kao gospodarska sila. Dodajte ovome, neuspjeh nedavno održanog summita u Nici, gdje sudionici nisu uspjeli doći do sporazuma glede podjele moći i lako je staviti po strani ambicije Europe da stvori manje podijeljenu i mnogo veću uniju. Čak su i mediji u Francuskoj, koja je bila domaćin sastanku, bili kritički raspoloženi prema ovom događaju. No europski ministri financija - Karl- Heinz Grasser iz Austrije; Vincenzo Visco iz Italije i Laurent Fabius iz Francuske ne pokazuju gubitak samopouzdanja. Nasuprot, ističu, Europa raste godišnjim tempom od 4 posto a nezaposlenost napokon pada. Nije loše za niz zemalja koji se često kritizira zbog tzv. nefleksibilne politike rada i loših poduzetničkih instinkata. 'Sjetimo se da prije 10 godina nitko nije vjerovao da možemo stvoriti jedinstveno tržište', kazao je Grasser. Zbog eura, Europa je ušla u razdoblje financijskog mira u usporedbi s nedavnom prošlosti, kada je nacija za nacijom kamate održavala opasno visokima kako bi održale jednakost vrijednosti svojih valuta u usporedbi s njemačkom markom. Sada su kamate niske diljem Europe a politika usklađena. 'Svega ovog ne bi bilo bez eura', kazao je Visco. 'Čak smo uspjeli apsorbirati i financijske krize '90- tih na stabilan način.' Pa ipak, lagani dio, uključujući i osnivanje jedinstvenog tržišta uklanjanjem većine trgovačkih prepreka i prihvaćanjem jedinstvene valute, mogao bi biti gotov. Sada na vrata Europske Unije kucaju manja, manje zrela gospodarstva, od Poljske do Turske. Zemlje članice moraju sve više žrtvovati svoje posebne interese ako se želi da se Europa dodatno ujedini kako bi se donijele odluke glede takovih pitanja. (...) Ipak, trebali bismo biti oprezni kada je u pitanju cinizam glede EU-a. Povijest bi zaista mogla biti na njezinoj strani - ne samo europska povijest, nego i američka. Za Fabiusa, koji upravlja najvećim ministarstvom u Francuskoj, koristi velikog tržišta kao što je ono američko očite su. (...) Uz oko 300 milijuna potrošača, Europa sada može proizvesti i vitalne male tvrtke kao i ono što on naziva 'šampionima'. 'Koliko razumijem gospodarstvo, odlučni čimbenici bit će inovacija, kreativnost, istraživanje znanja', rekao je. 'Za ovo je potrebno tržište od 300 milijuna osoba. (...)' Američki su povjesničari dugo govorili isto za SAD. Afred D. Chandler Jr., cijenjeni povjesničar poslovanja, uvjerljivo je tvrdio kako je istinska iznimnost Amerike njezina sposobnost da upravlja enormnim operacijama, od US Steel and Standard Oil do I.B.M. i Mocrosofta. Za povjesničare gospodarstva, Gavina Wrighta i Richarda Nelsona, veličina američkog tržišta mogla je biti njezina najveća prednost. Ona je omogućila raznim tvrtkama da povećaju masovnu proizvodnju i podjelu na razinu učinkovitosti kojoj se Europa nije mogla približiti sve do dugo nakon Drugog svjetskog rata. Američko domaće tržište koje se proteže čitavim kontinentom nema carinskih prepreka, ima samo jedan jezik i od 19. stojeća koristi uglavnom samo jednu valutu. Da bi se tome moglo konkurirati, kazao je Fabius, sva gospodarstva sada se moraju protezati čitavim kontinentom", piše Jeff Madrick.