INT. HER. TRIB. 2. I. MULTIKULTURALIZAM U FRANKFURTU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 2. I. 2001. Nijemci počinju biti sumnjičavi prema zamisli multikulturalnoga društva "Frankfurt, grad četvrti nebodera koja je poznata kao 'frankfurtski Manhattan', grad velikih banaka i jednom od najprometnijih zračnih luka, grad je velikih ambicija. Petra Roth, gradonačelnica, ovaj grad smatra 'globalnim gradom'(...), mjestom koje bi trebalo biti 'jednako kozmopolitsko kao i New York'. S jedne strane takove su ambicije zaista prevelike. Prva reakcija Jeffreya Perkinsa, američkog bankara, na riječi gradonačelnice bila je: 'Mora da se šali.' No s druge, gradonačelnica ima pravo: Frankfurt je grad stranaca. I to ne samo uobičajenih poslovnih ljudi kao što je gospodin Perkins. Frankfurt je dom 80.000 Muslimana, uglavnom Turaka skromnih financijskih mogućnosti. Stranci, uključujući i veliki broj ljudi iz bivše Jugoslavije, čine 30 posto stanovništva, što je jedan od najvećih udjela stranaca za bilo koji grad u Europi koju muči imigracija. Ipak, na ulicama nema krvoprolića.(...) Stanje koje vlada Njemačkom vlada i Europom. I ako Frankfurtu, u kojem se nalazi stožer nove središnje banke pa je samim tim i prijestolnica europske zajedničke valute, eura, dakle ako Frankfurtu ne smeta činjenica da je dijelom i grad Muslimana, s 27 džamija, možda tada i takozvana Nova Europa jedinstvene valute i praktički izbrisanih granica može biti tolerantnije mjesto. 'Ksenofobija je u Frankfurtu veoma neuobičajena', kazao je Francesco Rinaldi, talijanski bankar.(...) Sve do 1994. godine, 30.000 američkih vojnika bilo je u Njemačkoj(...) pa je tako otvoreni duh američkih vojnika, kažu stanovnici ovog grada, veoma utjecao na razvoj grada. No čak i tu, u srcu Europe, daleko od traumatiziranih građana bivše Istočne Njemačke, iz gradova kao što je Dessau, gdje su desničari ove godine ubili afričkog imigranta, duh ksenofobije nije sasvim izočan. (...) Kao što to američki vojnici koji su nekoć živjeli u Frankfurtu tvrde, ovaj grad više nije dio zemlje Hladnog rata koja živi ono što je njemački intelektualac turskog podrijetla jednom nazvao 'kvazinacionalnim postojanjem pod okriljem Zapada.' Daleko od toga: ovo je sada novo financijsko središte jake Njemačke koja nastoji definirati i izraziti novi nacionalni ponos. No Frankfurt je i prijestolnica jedinstvenog pokusa - napuštanja nacionalne države dobrovoljnim napuštanjem suvereniteta koji je uključen u odbacivanje nacionalne kontrole monetarne politike i prihvaćanja zajedničke valute. Tako je najveća država Europe, koja je ponovno rođena 1990. godine, (...) jednog trena nostalgična za 'ponosnom zemljom predaka', a sljedećeg u iščekivanju onoga što je ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, i sam rođen u Frankfurtu, nazvao postanacionalnom erom. Nelagoda Njemačke glede nacionalnog identiteta kao i ksenofobičnih izgreda koji ju prate, često je očita, kao i u drugim zemljama 15-člane Europske Unije, bloka koji integrira sve više zemalja bez glasovanja 360 milijuna građana glede pitanja toga pokusa. Nedavna istraživanja upućuju na to da konzervativnonacionalističko raspoloženje u Njemačkoj jača. Tijekom protekle godine, broj Nijemaca koji vjeruju kako je obrana nacionalne države važna porastao je na 56 posto sa 48 posto, prema anketama provedenima za EU. Druge ankete upućuju na to da čak 67 posto Nijemaca smatra kako u zemlji ima previše stranaca. No Frankfurt nije iskusio ksenofobične napade koji su se događali u nekim manjim njemačkim gradovima, što upućuje na zaključak kako nasilje prema strancima često stoji u obrnutoj proporciji prema broju stranaca koji žive u nekom gradu. (...) Frankfurt se pokušava otvoriti prema strancima već dugo vremena. Prije deset godina, na poticaj Daniela Cohna Bendita, francusko- njemačkog heroja studentske pobune u Parizu 1968., koji je sada političar i pripadnik stranke Zelenih, Frankfurt je otvorio odjel ministarstva 'Ured za multikulturu', koji za zadaću ima unaprjeđivanje i priznavanje kulturoloških različitosti stanovništva. Danas je, međutim, multikulturalizam izvan mode u vijećnici koju nadziru kršćanski demokrati. Ured Cohn-Bendita dio je novog 'Odjela za integraciju'. Dva imena - bivši koji odražava slavljenje kulturološke raznolikosti i novi koji poziva na kulturološki konformitet odražavaju mijene u Frnkfurtu. 'Mjera nacionalnog ponosa i želja da se imigranti prilagode nacionalnim običajima su normalni', kazao je Albrecht Magen, član kršćanskih demokrata koji stoji na čelu pokreta za 'integriranje' imigranata. 'Ne možete nas uvijek podsjećati na našu povijest kako biste zanijekali Nijemcima nacionalni ponos. Ako nekoga stalno podsjećate na to kako je nekad bio loš, vjerojatno će se tako i dalje ponašati.' (...) Prošlo je četrdeset godina od kada je Njemačka, koja za razliku od Francuske i Britanije nije imala imperija koje bi mogla vratiti radnicima, potpisala sporazum s Turskom kako bi se u Njemačku primilo 'gastarbajtere'. Primanje stranih radnika je službeno zaustavljeno 1973. godine, no 'gosti' su ostali i množili se, pa današnji broj iznosi više od 2.1 milijuna. Njihova nazočnost muči mnoge Nijemce koji smatraju da ih Turci iskorišćuju, ili im je dosta tih vječnih 'gostiju', ili, pak Islama(...). Ured za integraciju je imao uspjeha, posebice s programom pod nazivom 'Mama govori njemački', u pokušaju da imigrante nauči jezik. No općenito govoreći, tvrdi Magen, integracija postaja sve složenija. Žali se na reakciju Turaka na ponovnu pojavu njemačkog ponosa, tvrdi kako nekoliko turskih satelitskih televizijskih postaja koje su sada dostupne u Njemačkoj potiču podjelu i pomažu Turcima da i dalje govore turski. A zbog čega se Nijemci, njegovi sunarodnjaci, tako boje islama? Boje se, tvrdi, jer više nisu istinski kršćani i jer se boje intenziteta privrženosti mnogih muslimana svojoj vjeri. Zbog 'Ueberfremdungsangst', tvrdi, straha od pretjeranog utjecaja stranaca koji bi uništio njihovu kulturu. No što je zapravo ta kultura, u zemlji Goethea i Auschwitza, mjesta gdje su turski ćevapi jednako popularni kao i njemačke kobasice, a 9 posto populacije stranci? Teško je reći. 'Gledajte' kazao je Magen, konačno i enigmatično, 'Svijet nije crno-bijeli. Siv je.' Njemačka nije crno-bijela. Siva je. No nijanse Istoka i Zapada, islamske kulture i onoga što neki nazivaju židovsko-kršćanskim vrijednostima tek treba stopiti, čak i u gradu kao što je Frankfurt gdje te vrijednosti opstaju bez problema paralelno", piše Roger Cohen.