IT - 12. XI. LA STAMPA- SREDNJI ISTOK

ITALIJA LA STAMPA 12. XI. 2002. Gledati dalje od Saddama "Od kraja posljednjeg svjetskog rata do danas zemljovid svijeta nije se mijenjao uporabom oružje već samo kroz spontane raspade carstava. Pedesetih i šezdesetih godina kraj europskih kolonijalnih imperija, potom raspad sovjetskog imperija i, posljednje, nestanak jugoslavenskog mini-imperija iscrtali su granice između država kakve su danas. Razni pokušaji u zadnjih pedeset godina da ih se promijeni silom, u Koreji, Palestini, Kuvajtu, između Irana i Iraka, i ponekad putem pregovora, nisu postigli rezultate. Sada smo možda pred promjenom kakva se nije dogodila u posljednjih pola stoljeća povijesti. Jer stvarni ulog u igri s Irakom čini mi se nije samo Saddam, niti samo Irak, već cijeli politički ustroj bliskog i srednjeg istoka. Više nego li terorizam (čije veze sa Saddamom Husseinom su angloamerikanci uvelike objavljivali ali slabo dokazivali) motiv koji Bijelu kuću nagoni da na ovaj ili onaj način ukloni iračkog diktatora je, vjerujem, namjera da se postupno preispita, krećući od njenog povijesnog središta, geopolitička karta jedne od najnestabilnijih, najmutnijih, najzapaljivijih regija ali izrazito nužne za razvoj svijeta. Od 1948. do danas, Srednji istok bio je možebitno žarište globalne krize koja nikada nije izbila. Kada se arapski svijet mobilizirao protiv Izraela, ovaj je bio stanju čuvati sam sebe, i sukob je ostao u regionalnom okviru. Saddam Hussein je dva puta pokušao uspostaviti svoju prevlast u tom području, napadajući prvo Iran potom Kuvajt, s poznatim rezultatima. Nitko ne dvoji da ne bi opet pokušao kada bi mu se ukazala mogućnost. No ako je do sada, unatoč svih mijena, srednjeistočna lomljivost ostala ograničena na samu sebe, to uopće na znači da će tako biti i u budućnosti. Izraelsko-palestinski i dalje je otvoren, Irak je stalna prijetnja, Saudijska Arabija klima se između čelništva koje stari i stanovništva koje predstavlja nepoznanicu, Jemen riskira zauzeti mjesto koje je Afganistan imao u gostoprimstvu terorizmu. I na cijelom području Al Qaedina mreža potiče potencijalno eksplozivni islamski radikalizam. Problem dakle nije što će se dogoditi Sadamu Husseinu, obzirom da su Sjedinjene Države odlučile da će nestati, a arapske države neće ići dalje od verbalne solidarnosti. Najlukaviji se svrstavaju uz budućeg pobjednika: Sirija glasuje za američku rezoluciju u Vijeću sigurnosti a palestinske vlasti prihvaćaju, gotovo bez rezervi, američki mirovni plan. Arapska Liga se plačljivim glasom prepušta UN-u. No kakav poredak Washington ima na umu? Učvršćivanje nestabilnog političkog ustroja srednjeg istoka i zaljeva je u redu, no, na stranu Izrael, s kakvim čvrstim točkama? Bush je više puta govorio o zadaći, koju treba preuzeti Amerika, da se demokracija dovede u arapski i muslimanski univerzum. Je li to realan nakana? To su riječi, koje više od ratobornih izraza koje dolaze iz Bijele kuće, uznemiravaju i zabrinjavaju arapske čelnike na vlasti", piše Boris Biancheri.